Azemina, mlada pastirica, samouvjereno izjavljuje da se nema čega sramiti. Ona i njezin otac odgovorni su za čuvanje golemog stada od 500 ovaca, a sve to dok ona stječe visoko obrazovanje na sveučilištu. Priča o mladoj Azemini i njenom ocu Hasanu služi kao inspiracija, dokazujući da postoje alternativni putevi za bosanskohercegovačku omladinu osim odlaska u strane zemlje poput Njemačke ili Austrije ili pribjegavanja niskim poslovima kao što su građevinarstvo ili rad u domarima. Obitelj Prokošak živi na Kupresu, gdje obrađuje svoju zemlju i sa strašću čuva veliko stado ovaca. Ono što je započelo kao obiteljsko poduzeće s vremenom je raslo kako su se njihova djeca pridružila. Hasan ovo vidi kao vrijedan način da svoju djecu nauči važnosti zarađivanja za život kroz naporan rad.
Sa samo 19 godina, Azemina je bez pardona ponosna na svoje ruralne korijene. Umjesto da se kloni svog odgoja, ona nosi svoje čizme kao znak časti. Naime, video koji dokumentira njen život na selu, a koji je postavljen na YouTube kanal “Srednja Bosna”, stekao je ogromnu popularnost, prikupivši pažnju preko milion i po gledatelja. Azeminu su pitali da li se stidi svog seoskog načina života ili svojih skromnih cipela. Ona je hrabro odgovorila, rekavši: “Nemam razloga osjećati sram. Svatko treba živjeti svoj život kako želi. Ipak, nadam se da ću vidjeti više mladih pojedinaca uključenih u poljoprivredu i zarađivati za život na ovaj način, umjesto da traće njihove večeri.
Na pitanje je li jedina među svojim vršnjacima podijelila svoja iskustva, djevojka je odgovorila niječno, navodeći da ih ima još takvih. Azemina, koja je porijeklom sa sela, trenutno je na školovanju za policijskog službenika na Policijskoj akademiji. Međutim, naporan rad joj nije stran i spremna je prihvatiti svaki zadatak koji joj se nađe na putu. U selu, kao i u svakom drugom mjestu, uvijek ima posla od jutra do mraka. Toga je potpuno svjestan i njen otac Hasan koji s ponosom ističe da je ponosan na svoju djecu jer su ona potvrda marljivosti i rada.
Nedavno je jedan Srbin Hasanovoj obitelji ponudio deset ženskih janjaca. Međutim, Hasan je to skromno odbio, rekavši da već imaju sve što im je potrebno. Ova je priča privukla pozornost mnogih jer naglašava važnost odgoja i obiteljskih vrijednosti. Hasan dalje dodaje da oni koji ne znaju cijeniti ono što imaju nikada neće shvatiti pravu vrijednost stvari. Azemina, mlada i vrijedna žena, stekla je opće priznanje, a ne čudi što mnogi vjeruju da bi svaka obitelj bila sretna da je ima za snahu, a njeno prisustvo bi joj donijelo istinsku sreću.
