U našem današnjem članku fokusirat ćemo se na temu zdravlja, a shodno tome donosimo vam neke zanimljivosti o biljci po imenu Leblebija. Pripada obitelji Fabaceae i slanutak je biljna vrsta koja je poznata po svojim svojstvima mahunarki bogatim proteinima. Njegove svijetlosmeđe sjemenke, izgledom slične zrnu soje ili suhom grašku i vrlo su cijenjene kao izvor hrane za ljudsku prehranu.
Ove se sjemenke mogu ugraditi u variva ili koristiti kao dodatak drugom povrću u kuhanju. Kad su sjemenke nezrele, beru se iz mahuna i pripremaju kao mladi grašak ili grah. U nekim zemljama slanutak se melje u brašno i koristi kao sastojak za pečenje. Također se mogu pomiješati s pšeničnim brašnom u omjeru 10 do 20% za izradu kruha. Pečene sjemenke slanutka popularna su grickalica u istočnjačkoj kuhinji i konzumiraju se na isti način kao kokice ili sjemenke bundeve i suncokreta.
Ova se biljka može pohvaliti bogatstvom korisnih svojstava, uključujući visoku razinu antioksidansa, željeza, magnezija, kalija, kao i vitamina A, E i C. U usporedbi s ekvivalentnom porcijom mesa, kuhani slanutak sadrži dvostruko više željeza. Osim toga, slanutak je izvrstan izvor proteina. Zbog toga se trudnicama ili ženama koje imaju menstruaciju preporučuje uključivanje ove biljke u prehranu.
Utvrđeno je da voda za piće pomaže u naporima detoksikacije i mršavljenja. Slanutak je izvrstan izbor hrane za one koji žele smršavjeti zbog visokog sadržaja vlakana. Redovita konzumacija slanutka također može pomoći u eliminaciji nakupljenih toksina iz crijeva i jetre, a ovi su proizvodi prikladni za osobe s dijabetesom. Studije su pokazale da osobe koje imaju dijabetes tipa 1 i često konzumiraju hranu bogatu vlaknima imaju nižu razinu glukoze.
Za osobe s dijabetesom tipa 2 konzumacija takve hrane može rezultirati poboljšanjem razine šećera u krvi, inzulina i lipida. Jedna od njihovih ključnih funkcija je očuvanje zdravlja i čvrstoće kostiju. Konzumacija slanutka značajno pridonosi dobrom zdravlju i snazi kostiju zahvaljujući prisutnosti minerala poput željeza, fosfata, kalcija, magnezija, mangana, cinka i vitamina K. Ipak, treba biti oprezan kada je u pitanju unos ovih minerala, jer višak fosfora i nedostatak kalcija mogu dovesti do slabljenja kostiju.
