Dragiša Nedović, rođeni Kragujevčanin, je muzičar, tekstopisac i kompozitor koji je poznat po stvaranju popularne pjesme “U lijepom starom gradu Višegradu”, kao i 800 drugih hitova. Njegove su skladbe zbog svoje trajne vrijednosti prepoznate kao autentični prikaz jugoslavenske kulturne baštine. Stručnjaci za narodnu glazbu ocijenili su da pjesme Dragiše Nedovića zaslužuju uvrštavanje u kulturnu baštinu Jugoslavije. Njegov autentičan stil i korištenje tradicionalnih motiva značajno su pridonijeli ovom priznanju.
Proljeće u Mostaru je divno godišnje doba. Šarmu grada pridonosi lijepo vrijeme i živopisno cvijeće koje cvate na ulicama. Pogled na rijeku Neretvu i okolne planine oduzima dah, a lokalno stanovništvo toplo vrijeme koristi za uživanje u aktivnostima na otvorenom. Sezona je savršeno vrijeme za istraživanje bogate povijesti grada, uključujući njegov slavni Stari most. Dok je bio živ, Nedoviću su stalno osporavana prava na vlastitu glazbu. Unatoč činjenici da su u njegovom “plavom kovčegu” pronađeni originalni rukopisi s tekstovima pjesama koje je neumorno stvarao, mnoge su njegove skladbe svrstane u narodne pjesme. Ove informacije prenosi Radio Slobodna Europa.
U monografiji „Dragiša Nedović – život i delo“ prof. dr Dragan Bataveljić potvrdio je legitimitet Nedovićeve poezije. Bataveljić je izrazio želju da piše o ljudima i prostorima koje je susretao u bivšoj zajedničkoj državi. Prema Bataveljiću, tekstopisac i skladatelj Nedović poznat je po svojoj glazbi inspiriranoj krajevima u kojima je živio. Tijekom boravka u Bosni stvarao je pjesme koje predstavljaju regiju, au Dalmaciji su njegove skladbe nastale pod utjecajem tog područja. Njegovo stvaralaštvo je sastavni dio jugoslavenske narodne glazbe, a mnogi ga smatraju prvim i jedinim glazbenikom koji je pridonio tom žanru.
Osim kompozicije “U lijepom starom gradu Višegradu” iz Nedovićevog “Bosanskog ciklusa”, postoji još nekoliko istaknutih pjesama poput “Iz Bosne se jedna pjesma čuče” i “Prođoh Bosnom kroz gradove” koje su nastale pod utjecajem Dalmacija i Dalmatinci. Osim toga, nastale su i poznate pjesme “Kad si bila mala Mare”, “Oj lijepa tuđinče”, “Oj lađo bijela” i brojne druge. Uvriježeno je mišljenje da su najprepoznatljivije pjesme iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske tradicionalne narodne skladbe. Međutim, otkriveno je da su te pjesme zapravo originalna djela jednog pojedinca. Među tim djelima su “Naravno da ih ima”, “U lijepom starom gradu Višegradu”, “Kad si bila mala Mare”, “Korčula”, “U Opatiji”, “Dubrovnik”, “Split, moj rodni grad” i „Ča, ča, ča su momci dva“, a sve to nastavljaju izvoditi i pjevati dalmatinske klape. Bataveljić je to sam izjavio.
Pripisuje mu se autorstvo pjesme “Stani, stani Ibar vodo”, a posuđivao je glas i za “Lijepe li su Gružanka”, “Tekla je Lepenica”, “Dole uz Topole se berbu vinogradi”, “Dole stara”. wodenica na Moravi”, “Jadni prijatelj” i brojna druga djela koja vrve emotivnim tekstovima i melodijama. Iako je Dragiša Nedović preminuo u Kragujevcu početkom 1966. godine, njegova glazba i dalje odjekuje na prostorima bivše Jugoslavije. Općenito ga se smatra jedinim tvorcem tradicionalne jugoslavenske glazbe.
Brojni tekstopisci postigli su uspjeh i svojim djelima ostavili trajan trag. No, njihove skladbe često su reprezentativne za vrijeme i prostore iz kojih potječu, bilo da se radi o Makedoniji, Crnoj Gori, Dalmaciji ili Bosni i Hercegovini. Samo Nedović ističe se kao rijedak pojedinac koji je proputovao Jugoslaviju u to doba, a vjerojatno mu je to iskustvo poslužilo kao inspiracija za njegove poetične prikaze lokacija, pojedinaca i emocija. Bataveljić zaključuje da je kamo god došao iza sebe ostavio ostavštinu svog književnog stvaralaštva.
