U današnjem tekstu govorimo o šišmišima koje mogi ne vole vidjeti a  koji se ponekad mogu nastaniti u našim domovima. Ove životinje najčešće pronalaze sklonište na tavanima, ispod krovova i u skrivenim dijelovima kuće. Njihovo prisustvo možemo prepoznati po neobičnim zvukovima, izmetu i drugim sitnim tragovima.

Šišmiši se mogu skrivati u vašoj kući, a da to ne primijetite: Ovi znakovi otkrivaju njihovo prisustvo

U današnjem članku donosimo zanimljive informacije o šišmišima koji ponekad pronalaze sklonište u našim domovima. Ove životinje najčešće borave na tavanima, ispod krovova i u skrivenim dijelovima kuće. Njihovo prisustvo često otkrivaju neobični zvukovi, sitni tragovi i izmet. Iako su šišmiši korisni za prirodu, njihov boravak u stambenom prostoru zahtijeva oprez. Zato je važno znati kako prepoznati ove životinje i na siguran način spriječiti njihov ulazak.

Mnogi vlasnici kuća nikada ne pomisle da bi se iznad njihovih soba, u potkrovlju ili iza krovnih obloga mogli skrivati šišmiši. Ove male životinje uglavnom su aktivne tokom noći, dok dan provode na mirnim i zaklonjenim mjestima. Upravo zbog takvog načina života mogu ostati neprimijećene veoma dugo.

Njihovo prisustvo ponekad se otkrije sasvim slučajno. Neko začuje tiho šuštanje iznad plafona, primijeti tamne tragove ispod krova ili ugleda malu životinju koja predvečer izlijeće iz pukotine na fasadi. Takvi znakovi mogu ukazivati na to da se šišmiši koriste određenim dijelom objekta kao skloništem.

Važno je odmah naglasiti da šišmiši uglavnom ne ulaze u kuće kako bi napali ljude. Njihovo ponašanje najčešće je povezano s potragom za sigurnim mjestom za odmor, zaštitom od vremenskih uslova i mogućnošću izlaska u okolinu gdje pronalaze hranu.

Većina šišmiša koje možemo sresti u našem podneblju hrani se insektima. Na taj način imaju korisnu ulogu u prirodi, jer doprinose regulisanju brojnosti pojedinih vrsta insekata. Ipak, boravak divljih životinja unutar stambenog prostora nije poželjan, posebno kada postoji mogućnost neposrednog kontakta s ljudima.

Zbog toga je korisno razlikovati povremeni ulazak jednog šišmiša kroz otvoreni prozor od situacije u kojoj se u krovu ili potkrovlju nastanila čitava kolonija.

Prvi znakovi koji mogu otkriti šišmiše u kući

Jedan od znakova koji vlasnici objekata prvo primijete jesu neobični zvukovi iz potkrovlja. Tokom večeri ili ranih jutarnjih sati mogu se čuti tiho grebanje, šuštanje i povremeno glasanje životinja. Takvi zvukovi nastaju dok se šišmiši pomjeraju ili pripremaju za izlazak iz skloništa.

Međutim, svaki zvuk iz krova ne znači da su prisutni šišmiši. Slične šumove mogu stvarati miševi, ptice i druge životinje. Zato je važno obratiti pažnju i na dodatne tragove.

Jedan od prepoznatljivijih pokazatelja jeste sitan, tamni izmet koji se može nakupljati ispod mjesta na kojem životinje borave. Takvi tragovi ponekad se pojavljuju uz zidove tavana, ispod greda ili u blizini otvora kroz koje šišmiši ulaze.

Njihov izmet može podsjećati na izmet glodara, zbog čega nije uvijek moguće odmah utvrditi o kojoj se životinji radi. Stručnjaci mogu procijeniti tragove i utvrditi postoji li potreba za pregledom skrivenih dijelova kuće.

Ponekad se mogu pronaći i sitne dlake ili tamne mrlje na rubovima pukotina. Takvi tragovi mogu nastati kada životinje redovno prolaze kroz isti otvor. Ipak, sami po sebi nisu dovoljan dokaz da u objektu borave šišmiši.

Posebno koristan način prepoznavanja jeste posmatranje vanjskog dijela kuće u sumrak. Ako šišmiši koriste određeni prostor kao dnevno sklonište, moguće je primijetiti kako izlijeću iz otvora ispod crijepa, krovne obloge ili dijela fasade.

To posmatranje treba obaviti sa sigurne udaljenosti, bez pokušaja hvatanja životinja ili ulaska u teško dostupne krovne prostore.

Šišmiši se često vraćaju na mjesta koja im pružaju odgovarajuće uslove za boravak. Zbog toga povremeno opažanje jedne životinje u blizini krova ne mora značiti da postoji kolonija, dok ponavljanje istog prizora tokom više večeri može opravdati detaljniju provjeru.

Nije pouzdano zaključivati da su šišmiši prisutni samo zato što se smanjio broj komaraca ili drugih insekata. Njihova brojnost zavisi od vremenskih prilika, godišnjeg doba i brojnih drugih okolnosti.

Zašto šišmiši biraju tavane, krovove i skrivene dijelove objekata?

Šišmišima su potrebna mjesta koja ih štite od nepovoljnih vremenskih uslova, uznemiravanja i predatora. Potkrovlja, prostori između zidova i krovne šupljine ponekad mogu pružiti upravo takve uslove.

U starijim objektima postoje pukotine i otvori koji nisu uvijek vidljivi s tla. Prostor ispod crijepa, spoj krova i fasade ili nezaštićen ventilacijski otvor mogu predstavljati prolaz dovoljno velik za sitne vrste šišmiša.

Ponekad u stambene prostorije ulaze i sasvim slučajno. Otvoren prozor bez zaštitne mrežice, balkonska vrata ili drugi nezaštićeni prolazi mogu omogućiti životinji da zaluta u sobu.

Takav događaj ne znači automatski da šišmiši žive u kući. Jedna životinja može ući tokom leta i zatim pokušavati pronaći izlaz.

Ipak, ako se susreti ponavljaju ili se životinje pojavljuju u prostorijama koje su povezane s potkrovljem, korisno je provjeriti postoje li otvori kroz koje prelaze iz skrivenih dijelova objekta u prostor namijenjen ljudima.

Šišmiše prvenstveno privlače odgovarajuća skloništa, a ne ljudska hrana u kuhinji. Insekti koje love uglavnom se nalaze na otvorenom, a vanjska rasvjeta može okupljati insekte i tako posredno privući šišmiše u blizinu kuće.

Najveća aktivnost mnogih vrsta primjećuje se tokom toplijeg dijela godine. Tada su insekti dostupniji, a neke kolonije koriste skrovita mjesta za podizanje mladunaca.

Upravo je to jedan od razloga zbog kojih nije dobro odmah zatvoriti svaki otvor čim se primijeti prisustvo šišmiša. Ako se unutar krova nalaze životinje ili mladunci koji još ne mogu letjeti, nestručno zatvaranje može ih zarobiti.

Zato se vrijeme i način uklanjanja moraju prilagoditi vrsti, sezoni i pravilima zaštite prirode.

Šta uraditi ako šišmiš uđe u sobu?

Pronalazak šišmiša unutar doma može izazvati strah, posebno ako se životinja iznenada pojavi tokom noći. Ipak, panično mahanje rukama ili pokušaj udaranja životinje nisu dobar izbor.

Najprije je važno udaljiti djecu i kućne ljubimce te izbjeći neposredan kontakt. Šišmiša ne treba hvatati golim rukama, čak ni kada izgleda mirno ili povrijeđeno.

Razlog za oprez jeste mogućnost prenosa bjesnila, bolesti koja zahtijeva hitnu medicinsku procjenu nakon potencijalnog izlaganja. To ne znači da su svi šišmiši zaraženi, nego da se mogući kontakt mora shvatiti ozbiljno.

Ako je šišmiš ugrizao ili ogrebao osobu, ranu treba odmah temeljito oprati sapunom i vodom te bez odlaganja potražiti medicinsku pomoć.

Posebno je važna situacija u kojoj se šišmiš pronađe u sobi nakon spavanja. Ugriz može biti veoma sitan, a osoba ne mora biti svjesna kontakta. Zbog toga treba odmah kontaktirati ljekara ili nadležnu zdravstvenu službu radi procjene mogućeg izlaganja.

Sličan oprez potreban je kada se šišmiš zatekne u prostoriji s malim djetetom ili osobom koja nije u stanju pouzdano opisati je li došlo do kontakta.

U takvim okolnostima životinju ne treba samoinicijativno puštati na slobodu prije savjetovanja s nadležnim službama, jer može biti potrebna procjena ili testiranje na bjesnilo.

Ako nije bilo mogućeg kontakta s ljudima ili životinjama, stručna služba može savjetovati odgovarajući postupak. Najsigurnije je prepustiti hvatanje i premještanje osobama koje imaju iskustva s divljim životinjama.

Kako spriječiti njihov povratak i zaštititi dom?

Kada se potvrdi da šišmiši koriste kuću kao sklonište, potrebno je pronaći mjesta kroz koja ulaze. Takvi otvori mogu biti veoma mali, pa pregled fasade i krova zahtijeva pažnju.

Zaštitne mrežice na prozorima, odgovarajuće kapice na dimnjacima i održavanje oštećenih dijelova objekta mogu smanjiti mogućnost slučajnog ulaska životinja u stambene prostorije.

Međutim, ako šišmiši već borave u krovu, vanjske otvore ne treba odmah zatvarati. Prije toga potrebno je utvrditi jesu li životinje još unutra i postoji li mogućnost da su prisutni mladunci.

Stručnjaci za divlje životinje mogu koristiti metode koje omogućavaju šišmišima da napuste prostor, ali ih sprečavaju da se kasnije vrate. Takvo postupanje mora biti pažljivo usklađeno s periodima kada životinje ne odgajaju mladunce.

Nestručno uklanjanje može imati ozbiljne posljedice. Zarobljene životinje mogu uginuti u skrivenim prostorima, a pokušaji izlaska mogu ih usmjeriti prema unutrašnjosti kuće.

Zbog toga je korisno prije bilo kakvih radova kontaktirati stručnjake za zaštitu prirode ili nadležnu službu koja može dati upute o pravilnom postupanju.

Posebnu pažnju zahtijeva i čišćenje mjesta na kojima su šišmiši duže boravili. Njihov izmet može se nakupljati u potkrovljima i drugim zatvorenim prostorima.

Velike količine osušenog izmeta ne treba uklanjati običnim metenjem ili postupcima koji podižu prašinu. U određenim uslovima uznemiravanje materijala kontaminiranog ptičijim ili šišmišjim izmetom može povećati rizik od udisanja gljivičnih spora koje izazivaju histoplazmozu.

Zato se za veće nakupine preporučuje profesionalno čišćenje uz odgovarajuću zaštitnu opremu i metode koje smanjuju širenje prašine.

Susret sa šišmišem ne treba automatski povezivati s opasnošću. Ove životinje uglavnom izbjegavaju ljude i mnogo češće se mogu primijetiti tokom večernjeg leta nego unutar kuća.

Njihova korisna uloga posebno dolazi do izražaja u područjima s većom brojnošću noćnih insekata. Zbog toga je poželjno omogućiti im da nastave živjeti u prirodnim ili odgovarajućim vještačkim skloništima, dalje od prostora u kojima borave ljudi.

Ukoliko vlasnik kuće primijeti ponavljanje neobičnih zvukova, izmet na tavanu ili redovno izlijetanje šišmiša iz istog dijela krova, korisno je zabilježiti vrijeme i mjesto opažanja. Te informacije mogu pomoći stručnjacima da utvrde radi li se o povremenom posjetiocu ili stalnom skloništu.

Najvažnije je izbjegavati improvizovane metode, nestručno hvatanje, otrove i zatvaranje izlaza dok su životinje unutra. Pažljivim pristupom moguće je zaštititi ukućane, spriječiti budući ulazak i sačuvati životinje koje imaju značajnu ulogu u prirodnoj ravnoteži.