Slučaj misterioznog nestanka Mateja Periša podigao je svijet na noge, a iako je nesretni mladić pronađen, mnogi detalji još uvijek nisu otkriveni te ostaje nejasno šta se konkretno te noći zapravo dešavalo. Ćirić objašnjava da je tijelo locirano na dubini od približno 90 metara. “S obzirom na to da se ronilac može spustiti samo do određene dubine prije nego što mora ponovno izroniti, shvatili smo da ovaj pristup ne bi bio održiv za pretraživanje jezera. Umjesto toga, angažirali smo robota da nam pomogne u potrazi.” – izjavio je svojevremeno Ćirić, a ostatak njegovog obraćanja prenosimo u nastavku.
Prema riječima njegovih kolega, Ljubomir Ćirić jedan je od najspretnijih pripadnika Ronilačke jedinice Žandarmerije. Za njegov rad kažu da je besprijekoran, a svojim kolegama često dijeli neprocjenjive savjete. Ćirić ima poziciju među elitom najmanje petnaestak godina. Prema Ćirićevim riječima, svaki zaron ima svoju priču, a nijedan pothvat ne prolazi bez poteškoća.
Na početku je opširno elaborirao iskustvo izvlačenja leša mladića koji se utopio na jezeru Ada Ciganlija. Dobili smo informaciju da se mladić utopio na Adi Ciganliji, jezeru na kojem svakodnevno vježbamo i kao takvo nam je blisko poznato. Međutim, ono što se činilo kao jednostavan zadatak izvlačenja tijela pretvorilo se u trosatnu muku. Tijekom procesa pojavilo se nekoliko problema. Prisutnost trave od površine do dna otežavala je kretanje ronioca, a vidljivost je bila loša. Ronilac se također suočio s poteškoćama u slobodnom kretanju. Morali smo smisliti improvizirano rješenje kako ploviti jezerom. Dok smo radili, naišli smo na još jedan izazov: kako sigurno izvući ronioca na površinu.
Ćirić objašnjava: “Morali smo ga izvući konopcem. Kad je potraga stigla do trećeg sata, sunce je već zalazilo, bacajući sjenu na područje. Ćirić, koji je s kolegama iz tima preuzeo operaciju, donio je odluku da se još jednom pokuša doći do tijela nesretnih žrtava. “Očistili smo put od čamca, omogućivši roniocu da se neometano kreće. Ronilac je mogao s lakoćom preći preko trave u ravnoj liniji. Naš zajednički napor dao je pozitivne rezultate jer smo uspješno izvukli tijelo iz jezera u sumrak, “, izvijestio je Ćirić.
Prema našem sugovorniku, prisutnost emocija se ne može zanemariti. Umjesto toga, pojedinci moraju naučiti upravljati svojim emocijama i održavati profesionalno ponašanje u svakom trenutku. Prije nekoliko godina Ćirić se prisjeća priče o Zaovinskom jezeru. Dojavljeno je da se utopio jedan ronilac, čije je tijelo potrebno izvući iz vode. Prema našem izvoru, tijelo je bilo potopljeno na dubini od oko 90 metara. Bilo je jasno da je sposobnost ronioca da se spusti ograničena i da mora izroniti. Kao takav, nije bilo prilike da ronilac temeljito pretraži jezero. Kako bismo pomogli u potrazi, angažirali smo robota. Kao rezultat toga, robot je uspio locirati položaj tijela, što je roniocu omogućilo da ga uspješno izvuče.
Priprema za poniranje u neistražen teritorij zahtijeva predanost i naporan rad. Bez obzira na godišnje doba, ovi pojedinci uvijek su spremni istražiti dubine najudaljenijih lokacija u Srbiji. Početkom siječnja Ronilačka jedinica MUP-a Srbije bila je u središtu pozornosti kada je hrvatski državljanin Matej Periš netragom nestao. Zbog niskih temperatura i slabe vidljivosti bilo je teško utvrditi gdje je lice palo u vodu.
U nastojanju da se locira tijelo, korištena je sonarna tehnologija za identificiranje potencijalnih područja interesa. Kad god je sonar pokazivao da bi nešto moglo upućivati na tijelo, zaronili smo u vodu da istražimo. Unatoč četiri ronjenja prvog dana, tijelu nije bilo ni traga. Važno je napomenuti da je tada vidljivost bila nula. Kad se ovaj pristup pokazao beskorisnim, pribjegli smo površinskoj pretrazi. U potrazi za Perišom, kako je ispričao Ćirić, trud nas je odveo čak do Ritopeka.
