Merima je u Beograd došla 1992.godine kada je u Bosni već bio rat i kaže da iako su svi znali da je muslimanka i odakle je došla nikada nije imala problema. Sa Dušanom je u braku trideset godina a to što su različite nacionalnosti nikada im nije predstavljalo problem i njih dvoje su se vjenčali kada je na našim prostorima buktio rat.
Merima je Dušana upoznala ubrzo nakon što je stigla u Beograd i nakon što su se zabavljali mjesec dana on je pozvao kod sebe kući na slavu. Ona je došla da pomogne njegovoj majci oko prireme a on je tada i zaprosio i od tada su zajedno. Merima u tom trenutku nije imala nikakve informacije o svojiim roditeljima koji su ostali u Bosni i nije znala ni da li su živi.
Ona je sa Dušanom živjela dvije godine prije vjenčanja jer su skupljali novac da bi mogli da naprave svadbu i iako se u jeku rata nisu svi slagali da muslimanka i srbin sklope brak njih dvoje tuđa mišljenja nisu interesovala. Kada je saznala da su joj roditelji živi Merima im je poslala pismo u kojem im je javila da se udala za srbina i mada je njen otac malo negodovao promijenio je mišljenje čim je Dušana upoznao.
Merima koja ima još dvije sestre kaže kako sada njeni roditelji Dušana smatraju najboljim zetom a jedna joj se sestra udala u Bosni za muslimana dok se druga udala za amerikanca. Merima je i ovaj Božić slavila kao i do sada sa svojim mužem i porodicom ali ona obilježava i Bajram i kaže da ni vjera ni nacija nisu nešto po čemu ona mjeri sebe a ni druge.
