Beki Bekić je renomirani pjevač poznat po svojim emotivnim baladama i širokom osmijehu. Unatoč njegovoj popularnosti, malo je onih koji su upoznati s borbama s kojima se suočavao tijekom svog života, dijelom zbog njegovog albanskog podrijetla. Pjevač se 1991. godine našao u nevolji dok je pokušavao kupiti stan u Beogradu, a svoje nesretno iskustvo prepričao je u jednom popularnom časopisu koji je tada postojao.
Nakon desetljeća boravka i rada u Beogradu, odlučio se kupiti nekretninu u Borči. Održano je slavljeničko druženje s prijateljima, no kada je krenula zakonska procedura, dočekao ga je “demantij” uz obrazloženje da je “zabranjeno sklapanje ugovora o predaji nekretnine, kao vlasniku prava na navedena nekretnina je prenijeta na osobu druge nacionalnosti.Ta promjena izravno i neizravno utječe na nacionalni sastav područja i stvara nemir i nelagodu među građanima različitih nacionalnosti.
Od početka sam otvoreno govorio o svom albanskom podrijetlu. Međutim, uvijek sam jasno govorio da sam iz Gusinja, koje se nalazi u Crnoj Gori. Moji politički stavovi vođeni su jugoslavenskim korijenima i bilo mi je teško sagledati republičku vlast u onom svjetlu kako je prikazana. Iako sam čuo za zakon, tek kad sam dobio službenu obavijest od svog odvjetnika, rasplakao sam se kao dijete. Pitao sam se: “Zar nemam pravo da kupim stan u Beogradu, gradu u kojem sam toliko postigao i kojem sam mnogo doprinio?” Povjerio sam se Beki i podijelio svoje iskrene osjećaje. Situacija me je, kako piše Kurir, potresla, ali sam imao sreću da se snađem u pravnim problemima i dobijem potrebnu dokumentaciju za osiguranje imovine. Međutim, teškoćama tu nije bio kraj.
Nakon izdavanja nove ploče, glazbeni urednici nisu gubili vrijeme postavljajući mi pitanje: “Sadrži li vaša ploča islamsku glazbu?” Frustrirajuće je što je to pitanje upućeno meni, a druge pjevače poput Đe i Kebe ne pitaju isto. Kada je pjevač priveden na sajmu, doživio je neugodnu situaciju. Razlog tome bila je njegova identifikacija kao “srpski nacionalist”. Tijekom tog vremenskog okvira, predstavio je novi album koji je sadržavao pjesmu pod nazivom “Life is a dungeon”. Kasnije je postao svjestan da bi se ova pjesma potencijalno mogla smatrati neprikladnom ili uvredljivom za određene pojedince.
Možda se ova pjesma smatra “crnom”, ali čini se da živimo u vremenu obavijenom tamom. Život se može činiti kao zatvor, a mi kao da smo zarobljeni u tamnici. Začudo, inspiracija za ovu pjesmu nije proizašla iz iskustava iz stvarnog života, već mi je došla u snu. U snu sam vidio svog rahmetli oca i bio prisiljen zapisati ove riječi: “život je tamnica, život je tamnica, samo snovi ostaju, često sanjam tebe i naše mjesto, sve rjeđe tamo idem!” Veliko mi je zadovoljstvo čuti ovu pjesmu kako se pušta po kafanama širom Sarajeva. Obećavajući je znak da će uskoro doći do šire publike, uključujući radijske i televizijske slušatelje i gledatelje.
Općenito ga se prepoznaje kao pojedinca koji je, umjesto da najizvrsnije melodije čuva za vlastitu upotrebu, velikodušno poklanjao suprotnom spolu. Zbog toga su mu pripisane brojne skladbe koje su kasnije izvodile neke od najznačajnijih pjevačica njegova vremena, uključujući Nadu Topčagić, Biljanu Jevtić i Zlatu Petrović. “Meni je presudan aspekt uspjeh pjesme, a sporedni aspekt moj osobni nastup. Navikao sam biti strpljiv, pa pretpostavljam da ću jednog dana napraviti hit za sebe. Međutim, moja poteškoća leži u mojoj sposobnosti da razlikujem što je drugima istinito, a što lažno. Važno mi je prepoznati što je autentično i istinito.” – izjavio je svojevremeno.
