Unatoč devedesetim godinama i godinama života s dijabetesom, Josip Broz, poznatiji kao Tito, ostao je dobrog zdravlja. Javnost je bila upoznata s tom činjenicom, unatoč tome što se oslanjao na inzulin za upravljanje svojim stanjem. Tijekom 1970-ih Tita je uvijek pratio predani tim od šest liječnika koji su stalno dežurali uz njega.

Pregled doktora Milomira Stankovića 25. prosinca 1979. otkrio je zabrinjavajuće stanje: Titova lijeva noga pokazivala je znakove bljedila, hladnoće i modrica. Daljnji pregled utvrdio je da je glavna krvna žila odgovorna za opskrbu njegove noge kroz femoralnu arteriju bila začepljena. Tito je isprva izbjegavao konzilijski pregled, ali je na kraju popustio zbog jake nelagode u nozi. S obzirom na Titovo odbijanje da se podvrgne operativnom zahvatu na nozi, donesena je odluka da se kao oblik liječenja daju lijekovi.

Učestalost Titovih bolova u nozi je bila sve veća, zbog čega je imao besane noći. Unatoč neuspjehu medikamentozne terapije, Tito je bio uvjeren da ide na operaciju, ali je jasno dao do znanja da ne pristaje na amputaciju noge. U ljubljanskom Kliničkom centru Tito je operiran. Međutim, premosnica koja mu je kirurški ugrađena u nogu postala je začepljena, što je rezultiralo progresivnim propadanjem tkiva lijeve noge. Nakon operativnog zahvata Titovo zdravlje se pogoršalo. U početku mu je porasla tjelesna temperatura, praćena nakupljanjem tekućine u plućima. Međutim, nakon 8 dana, došlo je do pozitivnog pomaka u njegovom stanju, što je potaknulo medicinske stručnjake da objave vijest o nužnoj potrebi za amputacijom njegove noge.

U razgovoru s medicinskim stručnjacima, Tito je priznao vlastitu spoznaju da početna operacija nije bila učinkovita, zbog čega je pristao na amputaciju. Dana 21. siječnja, naknadni postupak rezultirao je uklanjanjem njegove lijeve noge, amputirane visoko iznad koljena. Nakon operacije Tito se brzo oporavio te je prebačen u bolnicu na daljnje liječenje. Iz Njemačke su nabavljena motorna invalidska kolica, zajedno s protezom, koja će mu pomoći u kretanju. Međutim, njegovo se stanje pogoršava jer njegovo fizičko stanje počinje opadati. U početku su mu bubrezi prestali pravilno funkcionirati, a nakon toga je obolio od upale pluća.

Unatoč svakodnevnoj dijalizi, Titovo se stanje nije popravljalo. Nažalost, početkom veljače doživio je izljev krvi u mozak, zbog čega je 13. veljače pao u komu. Točno u 15.05 sati. 4. svibnja 1980. Titovi organi postupno prestaju funkcionirati, što dovodi do njegove smrti. Na dan Titove smrti odmah je obavljena obdukcija. Dovršetak završnog čina monumentalne jugoslavenske drame nakon šestosatnog rada prepričao je dr. Lalević, koji je svjedočio ovom događaju. Nakon završetka obdukcije, skupina je odmah otputovala na Brdo kod Kranja, gdje su se osvježili i skupili svoje stvari prije nego što su krenuli prema Ljubljani. “Plavi vlak” je čekao njihov dolazak. Pričalo se da je tijelo isprva stavljeno u limenku prije nego što je prebačeno u iznimno tešku hrastovu škrinju.

Sahrana je počela u Beogradu nakon što je lijes tamo prevezen. U razdoblju od 33 godine, sef Josipa Broza Tita ostao je sigurno zapečaćen. Nakon otvaranja, otkriveno je da je sadržaj u njemu sljedeći: Ukupno je 29.366 kilograma zlata, koje se sastoji od poluga i praha. Postoji zbirka od 1271 numizmatičkog novca. Ukupno je izbrojano 2663 zlatnika i dukata. Riječ je o ukupnom iznosu od 26.219 američkih dolara. Zbirka od 149 predmeta nakita, svi su bili u vlasništvu obitelji Karađorđević. Zatim novačnice u iznosu od 36.000 njemačkih maraka. Dragocjeni posjed Romanovih, safir najdublje plave boje. Navodno postoji i kolekcija od 83 različita predmeta uključujući manšete, kutije cigareta, medaljone, privjeske i značke, te ukupno 18 kompleta srebrnog posuđa.

Preporučujemo