Lider Demokratske stranke i premijer Srbije Zoran Đinđić ubijen je 12. ožujka 2003. dok je stajao ispred sjedišta Vlade Srbije. Iako je imao više dogovorenih sastanaka, bio je to prosječan dan za premijera. Nakon ubojstva premijera, Vlada Srbije objavila je priopćenje u kojem je zemunski klan označila kao krivce za napad. Kako se navodi u priopćenju, nalogodavci atentata bili su Milorad Ulemek Legija, bivši načelnik rasformirane Jedinice za specijalne operacije, te vođe zemunskog klana Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković. Zemunski klan je zloglasna kriminalna organizacija, a navedene osobe su označene kao kolovođe ove grupe.
Tog dana premijer je ozlijedio nogu i odlučeno je da se radovi neće odvijati uobičajeno. Na kraju je bilo čvrsto utvrđeno da nećemo ići na posao i svi smo otišli svojim putem. Otprilike sat vremena kasnije dobila sam komunikaciju od Dijane, što telefonom, što preko Saleta – vozača. Plan je bio promijenjen: predsjednik je još uvijek išao na posao i morali smo se ponovno okupiti u zgradi Vlade. To je izjavio Milan Veruović, koji je na snimanju emisije “Posljednji dan Zorana Đinđića” u produkciji RTS-a bio premijerov televizijski tjelohranitelj.
Sale i ja smo se njegovim automobilom dovezli u dvorište kuće, dok su druga dva automobila ostala parkirana ispred kuće. Nakon što je pozvonila na vrata, Ružica, koja me dočekala kao i svaki dan, otvorila je vrata i obavijestila me da predsjednik još nije spreman, zamolivši me da još malo pričekam. Dok sam čekao vani u dvorištu, činilo se da ništa nije neobično tog dana, baš kao ni svakog drugog dana.
Premijer je odstupio od uobičajene točnosti tako što je na izlasku iz rezidencije kasnio više od 20 minuta. Bili smo vani jednog slikovitog dana, razgovarajući s Ružicom, koja je izašla da se druži s nama. Premijer je naposljetku izašao oko 12.30, ili možda oko 12.32, prema riječima Aleksandra Bjelića, koji je bio vozač. Nakon što se pojavio, ušao je u svoje vozilo i pozdravio nas prije nego što je nastavio s radom za taj dan.
Sjećanje na dan kada je operirao srbijanskog premijera Zorana Đinđića pamtit će doktora Miljka Ristića do kraja života. Bio je posljednji liječnik koji je posjetio premijera nakon što je upucan i jedan od najuspješnijih kardiokirurga u Srbiji. Doktor Ristić je inicirao operaciju Đinđića, ali tragično, ona nije uspješno okončana. Doktor Ristić je 12. ožujka 2003. godine bio osoba koja je imala odgovornost da u svojim rukama drži teško povrijeđeno srce premijera Đinđića. Premijerova smrt bila je ključni trenutak u srpskoj povijesti, promijenivši tijek događaja koji su uslijedili.
Po dolasku postalo mu je jasno da je riječ o javnoj osobi. Po ulasku u prostorije upućen je prema ambulanti kako bi pomogao u reanimaciji, a tamo je zatekao beživotno Đinđićevo tijelo kako leži na stolu na ulazu. Prema Ristićevim riječima, Zoran Đinđić je za to vrijeme imao obilno krvarenje. Uzrok krvarenja nisu mogli utvrditi jer na tijelu nije bilo vidljivih ozljeda, osim ulaznih i izlaznih rana od metka. Nakon pažljivog razmatranja, donijeli su odluku otvoriti mu želudac kako bi pronašli izvor krvarenja. “Zatekao sam se kako držim srce premijera u svojim rukama, situacija u kojoj sam već bio bezbroj puta s tisućama drugih pojedinaca. Međutim, težina trenutka počivala je na odluci koju kiruršku metodu upotrijebiti, koje instrumente odabrati i koje konce koristiti za operaciju Đinđićevog srca.” – zaključio je.
