Veliki broj ljudi danas se bavi fizičkom aktivnošću i hrani se zdravo međutim ipak se desi da se ozbiljno razbole. Jedna žena u svojim šezdesetim godinama je jedna od njih. Ona je doživjela moždani udar iako je veliku pažnju posvećivala svom zdavlju. Zanemarila je neke rizike o kojima govorimo u nastavku teksta.
Imala je 56 godina, vježbala i pazila na ishranu: Nakon jednog zdravstvenog iskustva ovih 5 stvari više nikada ne zanemaruje
Sa 56 godina bila je fizički aktivna, pazila je šta jede i nije sebe smatrala osobom koja zanemaruje zdravlje. Upravo zato ju je vlastito iskustvo natjeralo da iznova razmisli o prevenciji moždanog udara. Shvatila je da šetnja, vježbanje i kvalitetnija prehrana jesu važni, ali da ne mogu pokazati koliki su krvni pritisak, šećer i masnoće u krvi niti otkriti svaki poremećaj srčanog ritma. Danas posebno upozorava na jednu stvar: iznenadne promjene govora, lica, snage u ruci ili nozi, vida i ravnoteže nisu simptomi kod kojih treba čekati da „samo prođe“.
Godinama je vjerovala da radi gotovo sve što je u njenoj moći. Jutarnje šetnje bile su dio rutine, povremeno je vježbala i prilično pažljivo birala hranu. Osjećala se dobro, bila pokretna i često govorila da se osjeća mlađe nego što pokazuje datum rođenja.
Upravo taj osjećaj postao je razlog zbog kojeg pojedine stvari nije provjeravala redovno. Ako nema simptoma, mislila je, vjerovatno nema ni razloga za zabrinutost. Tek kasnije shvatila je koliko takav zaključak može biti varljiv.
Zdrav način života može smanjiti rizik od moždanog udara i drugih kardiovaskularnih bolesti, ali ne predstavlja garanciju da će ih neko izbjeći. Neki od najvažnijih faktora rizika mogu postojati dugo, a da osoba ne osjeća gotovo ništa neobično.
Prva stvar koju bi danas drugačije radila jeste kontrola krvnog pritiska
Kada danas razmišlja o godinama prije tog iskustva, najviše joj je žao što je krvni pritisak povezivala sa simptomima. Vjerovala je da bi glavobolja, vrtoglavica ili neki drugi jasan znak morali upozoriti da vrijednosti nisu uredne.
Problem je što povišen krvni pritisak često ne daje prepoznatljive simptome. Čovjek se može osjećati sasvim normalno, a vrijednosti ipak mogu biti previsoke. Upravo zato se hipertenzija smatra jednim od važnih faktora rizika za moždani udar.
Za nju je to potpuno promijenilo značenje preventivnog pregleda. Više ga ne doživljava kao nešto što se zakazuje tek kada zaboli, već kao priliku da se izmjeri ono što tijelo možda neće jasno pokazati.
POZADINA
Fizička aktivnost i uravnoteženija prehrana ostaju važan dio prevencije, ali ne mogu zamijeniti poznavanje vlastitih vrijednosti krvnog pritiska, šećera i masnoća u krvi niti individualnu procjenu drugih faktora rizika.
Promijenila je i način na koji razmišlja o soli. Godinama je rijetko posezala za soljenkom i bila uvjerena da zbog toga ne unosi mnogo natrijuma.
Kasnije je počela pažljivije gledati deklaracije proizvoda i shvatila da značajan dio natrijuma može dolaziti iz već pripremljene i prerađene hrane. Hljeb, sirevi, suhomesnati proizvodi, gotovi obroci, umaci i drugi proizvodi mogu doprinositi ukupnom dnevnom unosu čak i kada osoba hranu za stolom dodatno gotovo uopšte ne soli.
Zato joj danas „paziti na so“ više ne znači samo skloniti soljenku. Znači i pogledati šta piše na deklaraciji te češće birati svježe i manje prerađene proizvode, posebno ako već postoji povišen krvni pritisak.
Kod ovih simptoma vrijeme nije nešto što treba trošiti na čekanje
Ipak, najveća promjena u njenom razmišljanju nema veze sa jelovnikom. Danas smatra da bi svaka odrasla osoba trebala znati osnovne znakove koji mogu ukazivati na moždani udar.
Posebno je važna riječ „iznenada“. Iznenadna slabost ili utrnulost lica, ruke ili noge, naročito na jednoj strani tijela, problem s govorom ili razumijevanjem, nagla promjena vida, iznenadne poteškoće s hodom i ravnotežom ili jaka glavobolja bez poznatog razloga zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu.
Ako jedna strana lica iznenada počne padati, osoba ne može normalno podići obje ruke ili joj govor postane nerazumljiv, ne treba čekati nekoliko sati i posmatrati šta će se dogoditi.
VAŽAN TRENUTAK: Iznenadna promjena lica, slabost ili utrnulost jedne strane tijela, poteškoće s govorom, nagli problemi s vidom ili ravnotežom te neočekivana jaka glavobolja mogu biti znak moždanog udara. U takvoj situaciji potrebna je hitna medicinska pomoć, a korisno je zapamtiti kada su simptomi prvi put primijećeni.
Vrijeme početka simptoma može biti važno medicinskom timu jer se kod moždanog udara odluke o liječenju donose i na osnovu toga kada su tegobe počele ili kada je osoba posljednji put viđena bez njih.
Jedna od opasnih grešaka jeste i odluka da se pričeka zato što simptomi nisu veoma jaki. Moždani udar ne mora uvijek izgledati dramatično od prve sekunde. Upravo zato naglu neurološku promjenu ne treba samostalno procjenjivati prema tome koliko „strašno“ izgleda.
Ni nestanak simptoma ne znači da je problem završen
Posebno je zapamtila upozorenje koje ranije nije dovoljno ozbiljno shvatala: simptomi mogu nestati, a da razlog zbog kojeg su nastali i dalje zahtijeva hitnu procjenu.
Kod tranzitornog ishemijskog napada, poznatog kao TIA, neurološki simptomi mogu biti privremeni. Osobi se može vratiti snaga u ruci, govor se može normalizovati ili se vid može popraviti.
Upravo tada lako dolazi do opasnog zaključka: „Prošlo je, znači nije bilo ništa.“
Međutim, TIA se smatra ozbiljnim upozorenjem na povećani rizik od moždanog udara. Zato prolazni simptomi koji podsjećaju na moždani udar zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu čak i ako se osoba nakon nekoliko minuta ponovo osjeća normalno.
Za nju je upravo ta razlika između nestanka simptoma i nestanka opasnosti postala jedna od najvažnijih lekcija.
KLJUČNI MOMENT
„Ne čekaj da se osjetiš bolesno. Mjeri ono što ne možeš osjetiti. Ne ignoriši ono što nastane iznenada. Ako tijelo odjednom promijeni govor, lice, ruku, vid ili ravnotežu, reaguj odmah. Zdrav život smanjuje rizik. Pregled otkriva ono što navika ne može. A kod moždanog udara vrijeme ne čeka nikoga.“
Šećer, holesterol i srčani ritam ne vide se u ogledalu
Nakon svega počela je šire gledati na faktore rizika. Ranije bi se uglavnom zapitala kreće li se dovoljno, jede li kvalitetno i održava li odgovarajuću tjelesnu težinu.
Danas u tu sliku uključuje i vrijednosti koje nije moguće procijeniti gledajući se u ogledalo. Povišen šećer u krvi, nepovoljne vrijednosti masnoća i pojedine bolesti srca mogu povećavati rizik od moždanog udara.
Posebno mjesto ima atrijalna fibrilacija, poremećaj srčanog ritma koji kod nekih ljudi može postojati bez očiglednih simptoma. Ona je povezana sa povećanim rizikom od nastanka krvnih ugrušaka i moždanog udara, zbog čega se eventualni poremećaji ritma ne bi trebali samostalno zanemarivati.
To ne znači da svaka zdrava osoba treba bez razloga prolaziti veliki broj pretraga. Preventivni pristup treba prilagoditi dobi, porodičnoj anamnezi, zdravstvenom stanju i drugim individualnim faktorima, o čemu je najbolje razgovarati sa ljekarom.
Porodična istorija također je dio slike. Nasljedne okolnosti ne možemo promijeniti, ali možemo ih znati. Ako su bliski članovi porodice imali moždani udar, hipertenziju, dijabetes ili određene srčane bolesti, ta informacija može biti važna pri procjeni ukupnog rizika.
ŠIRA SLIKA
Zdrav način života može smanjiti rizik, ali ne predstavlja potpunu zaštitu. Prevencija zato podrazumijeva i svakodnevne navike na koje možemo uticati i poznavanje zdravstvenih vrijednosti koje često ne daju jasne simptome.
To je ujedno promijenilo njen odnos prema vlastitom osjećaju da je „zdrava osoba“. Ranije joj je činjenica da redovno hoda i ne jede mnogo brze hrane pružala određeni osjećaj sigurnosti.
Sada zdrave navike doživljava drugačije. One nisu dokaz da joj se ništa ne može dogoditi, već jedan od načina da smanji rizik tamo gdje je to moguće.
Ne pušiti, redovno se kretati, održavati odgovarajuću tjelesnu težinu, kvalitetnije se hraniti i držati krvni pritisak pod kontrolom i dalje su važni koraci. Razlika je samo u tome što više ne vjeruje da oni zamjenjuju preventivne kontrole.
Dobre navike vrijede, ali osjećaj sigurnosti može zavarati
Nakon ozbiljnog zdravstvenog iskustva lako je otići u drugu krajnost i početi živjeti u strahu od svakog trnca ili glavobolje. To nije poruka koju želi prenijeti.
Njena lekcija mnogo je jednostavnija: zdravo živjeti, ali ne pretpostavljati da dobar osjećaj predstavlja laboratorijski nalaz ili mjerenje krvnog pritiska.
Šetnje je nastavila. I dalje vježba koliko joj odgovara i pazi na hranu. Ali uz te navike sada mnogo ozbiljnije shvata kontrolu faktora rizika i iznenadne simptome.
Za nju preventivni pregled više nije znak da očekuje bolest. Naprotiv, vidi ga kao način da pronađe problem dok još nije napravio ozbiljnu štetu ili dok ga je moguće bolje kontrolisati.
Jednako tako, poznavanje simptoma moždanog udara ne znači očekivati najgore svaki dan. Znači biti spreman reagovati u onoj rijetkoj situaciji kada su minute važne.
Upravo je to danas njena najvažnija poruka ljudima koji, kao što je nekada i sama radila, svoje dobro zdravlje procjenjuju prvenstveno prema tome kako se osjećaju.
Čovjek može izgledati zdravo, normalno obavljati posao i svakodnevne aktivnosti, a ipak imati povišen krvni pritisak ili drugi faktor rizika koji nije lako primijetiti bez kontrole. S druge strane, kada se javi iznenadna neurološka promjena, tijelo upravo tada daje signal koji ne treba racionalizovati i odgađati.
Zdrave navike zbog toga nisu izgubile vrijednost. Naprotiv, ostale su jedan od temelja njene svakodnevice. Nestala je samo ideja da su dovoljne da pruže potpunu sigurnost.
Danas na prevenciju gleda kao na kombinaciju tri jednostavna principa: smanjivati rizik navikama na koje može uticati, provjeravati ono što ne može osjetiti i odmah reagovati na simptome koji se pojave iznenada.
Za osobu koja se sa 56 godina osjećala snažno i zdravo upravo je to bila najveća promjena. Nije prestala vjerovati u šetnju, vježbanje i dobru prehranu. Samo je naučila da prava briga o zdravlju počinje tamo gdje prestaje pretpostavka da je „osjećam se dobro“ isto što i „sve je sigurno u redu“.
“`
