Ubod stršljena pored toga što je izuzetno neprijatan i bolan može imati i ozbiljne posljedice a kod onih koji su alergični može dovesti i do smrtnog ishoda. Vrlo je važno u tim trenucima ostati pribran i uraditi sve da spriječite svaku opasnost po život. U nastavku teksta saznajte šta prvo da uradite ukoliko ste imali nesreću da vas ubode ovaj insekt.
Ubod stršljena najčešće izaziva bol i otok, ali ovi simptomi traže hitnu reakciju
Ubod stršljena kod većine ljudi izazove naglu bol, crvenilo, svrab i otok oko mjesta uboda, ali ozbiljnost reakcije ne može se procijeniti samo prema tome koliko ubod boli ili koliko je koža otekla. Posebno opasna situacija nastaje kada se simptomi prošire izvan mjesta uboda i pojave se otežano disanje, oticanje jezika ili grla, jaka vrtoglavica, slabost ili gubitak svijesti. Takva reakcija može odgovarati anafilaksiji, medicinski hitnom stanju kod kojeg je adrenalin lijek prvog izbora za osobe kojima je ranije propisan, uz hitno traženje medicinske pomoći.
Stršljeni pripadaju istoj grupi žarećih insekata kao ose i pčele. Najčešće neće napasti čovjeka bez razloga, ali mogu ubosti kada se osjete ugroženo, kada ih neko pokušava otjerati ili kada se osoba previše približi njihovom gnijezdu.
Za razliku od medonosne pčele, stršljen ima glatku žaoku koja se obično ne zadržava u koži. Zbog toga isti insekt može ubosti više puta. Sam ubod često je izrazito bolan jer otrov sadrži različite biološki aktivne supstance koje izazivaju bol i upalnu reakciju, ali snažan bol ne znači automatski da je situacija životno ugrožavajuća.
POZADINA DOGAĐAJA
Bol, crvenilo, svrab i otok ograničeni na područje oko uboda najčešće predstavljaju lokalnu reakciju. Mnogo više pažnje zahtijevaju simptomi udaljeni od mjesta uboda, posebno otežano disanje, oticanje usana, jezika ili grla, koprivnjača po drugim dijelovima tijela, izražena vrtoglavica, slabost ili gubitak svijesti.
Kako razlikovati običnu lokalnu reakciju od ozbiljnijeg problema
Kod većine ljudi reakcija nakon uboda ostaje lokalizovana. Koža može postati crvena, topla, osjetljiva i otečena, a svrab se može pojaviti odmah ili nešto kasnije. Otok se kod nekih osoba tokom narednih sati može dodatno povećavati.
Veći lokalni otok sam po sebi nije isto što i anafilaksija. Primjera radi, nakon uboda u podlakticu kod osjetljivije osobe može oteći znatan dio ruke, a da pritom nema problema s disanjem, cirkulacijom ili simptoma na drugim dijelovima tijela. Takva reakcija može trajati danima i biti veoma neprijatna, ali se razlikuje od sistemske alergijske reakcije.
Kod lokalnih tegoba može pomoći hladan oblog umotan u tkaninu. Držanje ubodenog uda u povišenom položaju može smanjiti oticanje, a mjesto uboda korisno je oprati sapunom i vodom. Nema potrebe pokušavati „izvući otrov“ iz kože, snažno pritiskati mjesto uboda ili praviti rezove.
Pitanje žaoke također često izaziva zabunu. Stršljeni i ose je uglavnom ne ostavljaju u koži jer njihova žaoka nije nazubljena kao kod medonosne pčele. Ako se u koži ipak vidi nešto što bi mogla biti žaoka, može se pažljivo ukloniti struganjem u stranu, bez nepotrebnog stiskanja eventualne vrećice s otrovom.
VAŽAN TRENUTAK
Podizanje ruke ili noge može pomoći kod lokalnog otoka, ali ne može „zaustaviti širenje otrova“. Ako se nakon uboda razvijaju simptomi ozbiljne alergijske reakcije, lokalne mjere poput hladnog obloga nisu dovoljne.
Otežano disanje i oticanje grla mogu biti znak anafilaksije
Najopasnija komplikacija uboda stršljena nije intenzitet bola na koži nego mogućnost ozbiljne sistemske alergijske reakcije. Anafilaksija se može razviti vrlo brzo, nekada u roku od nekoliko minuta nakon uboda, zbog čega je važno prepoznati simptome koji se više ne mogu objasniti običnom lokalnom reakcijom.
Posebno zabrinjavaju otežano ili ubrzano disanje, sviranje u grudima, stezanje u grlu, promuklost, teško gutanje te oticanje jezika ili grla. Koprivnjača, crvenilo ili oticanje mogu se pojaviti i na dijelovima tijela koji nisu u blizini uboda.
Anafilaktička reakcija može zahvatiti i krvotok. Jaka slabost, nagla vrtoglavica, osjećaj da će osoba izgubiti svijest, pad krvnog pritiska ili sam gubitak svijesti predstavljaju ozbiljne znakove. Kod nekih ljudi mogu se javiti i grčevi u stomaku, mučnina, povraćanje ili proljev.
Nije potrebno čekati da se pojavi svaki simptom s ove liste. Ako se ubrzo nakon uboda razviju teškoće s disanjem ili brzo oticanje usta, jezika ili grla, potrebno je hitno tražiti medicinsku pomoć. Veličina otekline oko samog mjesta uboda nije dovoljna za procjenu težine alergijske reakcije.
Osoba kojoj je zbog ranije ozbiljne alergijske reakcije propisan autoinjektor adrenalina treba ga upotrijebiti prema svom individualnom planu kada prepozna znake anafilaksije. Adrenalin je lijek prvog izbora, ali ni nakon njegove primjene ne treba ostati kod kuće bez medicinske procjene.
Antihistaminici mogu pomoći kod svraba i nekih blažih alergijskih simptoma, ali nisu zamjena za adrenalin kada postoje poteškoće s disanjem, pad krvnog pritiska ili drugi znakovi anafilaksije.
ŠIRA SLIKA
Najvažnije je razlikovati lokalnu reakciju od sistemske alergijske reakcije. Kod prve je cilj ublažiti bol, svrab i otok, dok je kod druge prioritet što prije prepoznati anafilaksiju i dobiti hitno liječenje. Kućni pripravci ne mogu zamijeniti medicinsko zbrinjavanje kada su zahvaćeni disanje ili cirkulacija.
Hladan oblog ima smisla, ali s kućnim pripravcima ne treba pretjerivati
Kod jednostavne lokalne reakcije najkorisnije mjere često su i najjednostavnije. Hladan oblog preko tkanine može se povremeno držati na mjestu uboda kako bi se ublažili bol i otok. Kožu treba održavati čistom, a češanje što više izbjegavati kako se ne bi oštetila i naknadno inficirala.
U različitim kućnim savjetima spominju se eterična ulja metvice ili lavande, kao i preparati od nevena, gaveza i drugih biljaka. Takve proizvode, međutim, nije dobro predstavljati kao standardnu prvu pomoć za ubod stršljena niti kao dokazanu zamjenu za uobičajene mjere.
Eterična ulja kod osjetljivih osoba mogu izazvati dodatnu iritaciju ili kontaktnu alergijsku reakciju. Zato nema potrebe da se na svjež ubod nanosi više različitih preparata. Pranje kože, hladan oblog i praćenje simptoma predstavljaju jednostavniji pristup, dok se lijekovi za svrab ili izraženiji otok mogu koristiti prema savjetu ljekara ili farmaceuta.
Veliku grešku predstavlja fokusiranje isključivo na kožu dok se zanemaruju simptomi koji se pojavljuju u ostatku organizma. Ako osoba počne teško disati ili joj se zavrti do te mjere da jedva stoji, daljnje tretiranje samog mjesta uboda nije prioritet.
Prevencija uboda i šta uraditi ako je stršljen u blizini
Stršljen najčešće postaje opasniji kada osjeti prijetnju. Zato naglo mahanje rukama, pokušaj udaranja insekta ili približavanje gnijezdu mogu povećati vjerovatnoću uboda. Ako se insekt približi, sigurnije je ostati što mirniji i polako se udaljiti.
Poseban oprez potreban je kada se pronađe gnijezdo uz kuću, vikendicu ili na mjestu kojim ljudi često prolaze. Njegovo uklanjanje nije dobro pokušavati bez odgovarajućeg iskustva i zaštitne opreme. Uznemiravanje gnijezda može dovesti do više uboda, pa je sigurnije angažovati osobe obučene za takve intervencije.
Tokom boravka na otvorenom mogu pomoći i jednostavne navike. Hranu i slatka pića korisno je držati pokrivenim, a prije nego što se otpije iz čaše ili limenke koja je neko vrijeme stajala vani treba provjeriti da se u njoj nije zavukao insekt.
Izrazito mirisni parfemi i upečatljivo cvjetni uzorci mogu privlačiti određene insekte, dok dugi rukavi, pantalone i zatvorena obuća pružaju dodatnu fizičku zaštitu tokom boravka u prirodi. Nijedna mjera ipak ne može potpuno ukloniti rizik.
Osobe koje znaju da imaju ozbiljnu alergiju na ubode trebaju se držati svog ranije dogovorenog plana i nositi propisani adrenalin. U takvoj situaciji priprema je mnogo važnija od pokušaja da se reakcija liječi tek kada već postane ozbiljna.
Stršljeni mogu ubosti i pse, naročito kada životinja pokušava uhvatiti insekta, njuška po travi ili se približi gnijezdu. Ubodi se kod pasa često pojavljuju na licu, šapama ili u ustima.
Lokalni bol i otok mogu biti izraženi, ali ozbiljniju zabrinutost izazivaju nagla slabost, povraćanje, proljev, blijede desni, kolaps ili otežano disanje. Anafilaksija kod psa predstavlja hitno veterinarsko stanje i zahtijeva brzu reakciju.
Ako je psa ubola pčela i žaoka je ostala u koži, može se pažljivo sastrugati. Kod stršljena i osa žaoka se najčešće ne zadržava. Hladan oblog može pomoći kod lokalne reakcije, ali ljudske antihistaminike i druge lijekove nije dobro davati životinji bez savjeta veterinara jer izbor lijeka i doza zavise od njene težine i zdravstvenog stanja.
Većina pojedinačnih uboda stršljena kod ljudi završava bolom, crvenilom i otokom koji ostaju lokalizovani. Upravo zato jaka bol sama po sebi ne bi trebala izazvati paniku, ali ni velika lokalna oteklina ne treba biti jedini kriterij prema kojem se odlučuje da li je reakcija ozbiljna.
Mnogo više znače simptomi koji ukazuju da su zahvaćeni disanje ili cirkulacija. Otežano disanje, oticanje jezika ili grla, nagla izrazita vrtoglavica, kolaps ili brzo širenje simptoma izvan područja uboda ne treba pratiti kod kuće u nadi da će sami nestati.
U takvoj situaciji kućni pripravci, hladni oblozi i čekanje nisu dovoljni. Brzo prepoznavanje ozbiljne reakcije i pravovremena medicinska pomoć predstavljaju najvažniji dio postupanja nakon uboda stršljena.
Tekst je informativnog karaktera i nije zamjena za pregled ili individualni medicinski savjet. Kod sumnje na anafilaksiju nakon uboda stršljena potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć. Osobe kojima je propisan autoinjektor adrenalina trebaju ga koristiti prema ranije dobijenim medicinskim uputstvima.
“`













