Tjednima uoči suđenja Kecmanoviću, maloljetni ubica Koste i njegovih roditelja Miljane i Vladimira, Kose i Živorada Vlahovića nalazili su se u mračnom stanju pred nadolazećim suočavanjem sa surovom stvarnošću.
Okruženi smo našim kćerima i unukama, koje svojom nepokolebljivom pažnjom marljivo brinu o nama. Međutim, naš sin više nije s nama, ostavljajući nas u stanju praznine. Dragan, naš hrabri i izvanredni sin, donio je toliko radosti u naše živote. Sada, naše dane proždiru tuga i tjeskoba, čineći naše postojanje lišenim pravog života. Naše nade i težnje raspršile su se kada smo izgubili Dragana. Svaki dan izgleda kao beskrajni ponor tame, čak i dok se približavamo novoj godini. Sreća je što nisam više morao trpjeti ovu bol.
Srpski telegraf prenosi tragični događaj koji se odigrao u obitelji Kosa, gdje je majku Dragana Vlahovića smrtno stradao od dječaka-monstruma Koste Kecmanovića dok je bila na radnom mjestu u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”. Kobnog 3. svibnja obitelj Vlahović iz Višnjičkih toplica pogodila je tragedija koja je raspršila njihovu sreću. Radica, Draganova sestra, uplakana priča koliko je radosti Dragan donio u njihov život. Bio je izvor mira i spokoja i za njih i za njihove obitelji. Djeca su ga jako voljela i iskreno žale zbog njegovog gubitka. Dragan ih je neizmjerno volio, a njegova odsutnost Radicu je od 3. maja vidno ostarila.
Nerijetko utjehu pronalazi na groblju gdje s preminulim bratom dijeli trenutke uz kavu. Bez izostanka, odaje počast njegovim učenicima Angelini Aćimović i Andriji Čikiću, koji počivaju rame uz rame. No, srce je boli na odlasku s groblja, jer nema uzvrata. “Iako se protivi mojim kršćanskim uvjerenjima, ne mogu poreći snažnu povezanost koju osjećam. Gubitak brata uzrokovao je da izgubim značajan dio sebe. U hladnoj zemlji nalazim utjehu u razgovoru s njim, iako više nema uzvratnog odgovora kao nekada u životu. Dok je on bio živ, nisam imala brige kad sam bila uz njega. Preuzeo je odgovornosti muškarca i služio kao stup naše obitelji. Imali smo iste stavove i skladan odnos, sestra i ja” – tiho šapće Radica.
Svjedočiti mukama oboljelih roditelja, koji su na počinak položili svog sina, za nju je golem izazov. Svaki član obitelji nastoji podnijeti svoju bol u samoći, skrivajući je od drugih, ali tuga je nepogrešiva u njihovim očima i izrazima lica, bez napora se razumiju. “Draganče, naš voljeni brat, utjelovio je samu bit naše škole svojom nepokolebljivom predanošću i predanošću svojoj ulozi. Ne samo da je marljivo ispunjavao svoje odgovornosti, već je išao i iznad toga da bi služio drugima. Njegova iskrena ljubav prema djeci i ljudima dolazila je do izražaja u svakom druženju, nesebično se posvećujući njihovim potrebama. Zbog toga nam se često obraćaju roditelji čija su djeca željela napisati pisma ili pjesme za Dragana. Iako nam lica blistaju od ponosa, naša srca i dalje boli od osjećaja gubitka, jer ništa ne može zamijeniti toplinu njegova osmijeha.” – dodala je.
Tjednima uoči suđenja Kecmanoviću, maloljetni ubojica Koste i njegovih roditelja Miljane i Vladimira, Kose i Živorada Vlahovića nalazili su se u sumornom stanju pred nadolazećim direktnim suočavanjem sa surovom stvarnošću. U stanju krajnje iscrpljenosti razgovarali su o neizmjernoj muci života bez sina i nesnosnoj patnji koju su proživjeli nakon što su saznali da ga je smrtno stradao od učenika škole u kojoj je bio zaposlen.
