Jedan od najpoznatijih praznika u Srbiji je Đurđevdan koji je dobio ime po cvijetu đurđevak koji su u stara vremena brali i momci i djevojke jer se smatralo da on donosi sreću u ljubavi. Ljudi su se ukrašavali ovim cvijetom jer su ga smatrali simbolom rascvjetalog prioljeća a pored toga se đurđevak u srednjem vijeku koristio i kao lijek koji se miješao u razne meleme.
Radi se o cvijetu koji ima bijele zvončiće koji rastu po cijeloj stabljici koja se naginje na jednu stranu i ima sladak miris. Međutim ono što je malo poznato je da đurđevak može imati jako loš uticaj na ljude i životinje a sve zbog otrova koji sadrži u sebi. Njegovo prisustvo može da izazove dijareju, nepravilan rad srca, osip, zamagljen vid i dezorijentaciju.
Ako se slučajno proguta neki dio ove biljke potrebno je odmah potražiti pomoć ljekara. U sastavu đurđevka se nalazi srčani glikozid koji utiče na srce, stomak i nervni sitem. Prema istraživanjima đurđevak sadrži preko 38 ovih glikozida od koji se samo neki mogu isčistiti za medicinsku upotrebu. Cijela biljka odnosno svi njeni dijelovi su otrovni a posebno se to odnosi na njegovo sjeme i korijen.
Jačina trovanja ovom biljkom zavisi od toga kolika je količina unijeta u organizam ali i koji njen dio kao i koliko j e prošlo vremena od trenutka trovanja pa do obraćanja ljekaru. Tretman koji se koristi u liječenju podrazumijeva infuziju i lijekove protiv otrova a u nekim slučajevima i korištenje aktivnog ugljena koji upija toksine. Iako nije nimalo bezopasna biljka mnogi je imaju u svojim dvorištima i treba napomenuti da je korištenje rukavica jako bitno ako dodirujete ovaj cvijet.
