Mnogi od nas nisu ni svjesni koliko nam u stvari naši roditelji znače i trebaju bez obzira koliko godina imamo, sve dok ih ne izgubimo. Kada oni umru to utiče na nas nepovratno.
Gubitak roditelja trenutak je koji definira razliku između početka i kraja života. To nije samo emocionalni gubitak, već značajna promjena načina na koji doživljavamo sebe, druge i vrijeme koje nam je dostupno. Bez obzira na to koliko imamo godina ili koliko zrelo izgledamo, kada roditelji više nisu prisutni, u nama se stvara prostor koji ništa ne može u potpunosti ispuniti. U tom prostoru saznajemo o novim istinama života, vlastitoj ranjivosti i obitelji. Ove promjene se ne događaju sve u isto vrijeme. Pojavljuju se u malim količinama, tiho i mijenjaju nas tijekom vremena.
1. Gubitak jedine ljubavi koja ne nameće uvjete. Roditeljska ljubav je zaslijepljena činjenicom da joj nedostaje uzrok ili razlog. Ona obuhvaća dijete i u njegovom najboljem i u najgorem stanju. Kada roditelj ode, gubi se ta dodatna sigurnosna mreža koja nas je štitila od svijeta. Osjećaj da imamo nekoga tko nam je uvijek dostupan, tko nas razumije i prihvaća zamjenjuje se nedostatkom. Učimo kako se prilagoditi bez skloništa koje smo obično uzimali zdravo za gotovo.
2. Nova metoda tišine koja je prožima osjećajem otpuštanja. Čak i netko tko je odrastao, s karijerom, djecom i dugim popisom obveza, može se osjećati zbunjeno kada izgubi roditelje. To je tišina koja nije samo nedostatak glasa, već i nedostatak korijena. Kao da je dio njihovog osobnog identiteta izgubljen i više ne postoji. Ovi osjećaji napuštenosti mogu usaditi duboka pitanja o značaju vlastite prolaznosti.
- 3. Promjena u iskustvu doma. Kuća u kojoj smo odrasli možda ima sličan opis na papiru, ali više ne posjeduje istu opuštenost koja je dolazila iz prisutnosti naših roditelja. Zidovi obilježavaju njihove korake, predmete koje su premještali tijekom godina i male rituale koji su doveli do osjećaja povezanosti. Kada taj duh više nije prisutan, prostor poprima drugačiju boju koja je često hladnija i tiša. Dom je sada sjećanje, a ne mjesto utočišta.
4. Prihvaćanje novog položaja u obitelji. Kada je roditelj odsutan, mnogi pojedinci prvi put prepoznaju važnost najstarije uloge. Trebali bismo biti iskusniji, predaniji i odgovorniji. Ta je uloga ponekad automatska, a ponekad i teža nego što mislimo. Obiteljske tradicije, dogovori, sastanci i podrška sada ovise o nama i osjećamo obvezu sudjelovati u svakoj prilici.
5. Usvajanje drugačijeg pristupa odrasloj dobi. Različiti scenariji omogućuju nam da prepoznamo da smo odrasli. Jedan od problema je kada nas nitko više ne vidi kao djecu. Kada naši roditelji odu, shvaćamo da smo jedina osoba sposobna donositi odluke o svojim životima. Dojam da se možemo pokriti znanjem nekog drugog ili njihovim iskustvom se gubi. Ova emocija ima težinu, ali također pruža točniju sliku o našim vlastitim sposobnostima.
6. Nevolje stvaraju čudne suputnike Gubitak roditelja obično je prvi značajan susret s konceptom da ništa nije trajno. Kada ode osoba koja nas je inicirala i odgojila, očitije je da život ima svoj tempo i ograničenja. Ovaj sukob može biti mučan, ali nas također inspirira da razmislimo o tome kako živimo i što nam je zapravo važno.
7. Stalni izvor tuge Vrijeme zapravo smanjuje intenzitet boli, ali tuga koja ostaje slična je tihoj sjeni koja se osjeća kada netko prepozna poznatu pjesmu, osjeti poznati miris ili vidi nešto što izaziva sjećanje. Učimo kako živjeti s tim i dopustiti mu da postane dio nas. Ova tuga nije šteta, već katalizator ljubavi koju smo primili.
- 8. Usvajanje ili mijenjanje obiteljskih tradicija Mnoge tradicije su žive jer ih roditelji provode. Kada su odsutni, tradicije se lako napuštaju ili mijenjaju. Blagdani su sada drugačiji. Crni praznici nemaju isti volumen. Bez roditeljske energije i volje, obitelj će tražiti nove načine da ostane povezana.
9. Točnije razumijevanje životnih prioriteta. Smrt roditelja može biti i doslovna i metaforička, a potonje pokazuje koliko brzo vrijeme prolazi. Nakon ovog gubitka, mnogi će ljudi početi cijeniti razgovore, utjehu i pomoć ljudi koji su još uvijek uključeni. Brige oko materijalnih stvari se smanjuju. Ljudi su značajniji od predmeta. Vrijeme je značajnije od težnje za uspjehom.
10. Jedinstven osjećaj starenja nakon smrti majke. Majčina prisutnost povezana je s utjehom koju nije lako opisati. Kada roditelj umre, ljudi često vjeruju da je posljednji sloj obrane izgubljen. Čini se kao da je život iznenada promijenio smjer i predstavio lice koje prije nismo sreli. Ova emocija uzrokuje da se osjećamo starijima, ranjivijima i svjesnijima protoka vremena nego ikad prije.
