Postoji izreka koja kaže da je ćutanje zlato a posebno je važno da neke stvari iz ličnog života sačuvate samo za sebe ma koliko željeli da ih podijelite sa drugima a u nastavku saznajte zašto.
Mudre osobe dobro znaju da je tišina često opširnija od riječi. Tišina je slična ogledalu koje odražava naš strah, nadu i nedostatak vjere, kao i naše unutarnje bogatstvo. Jedan od onih koji su razumjeli tu moć bio je Omar Khayyam, koji nije bio samo pjesnik, već i filozof i mislilac čije su ideje i dalje bile relevantne. Njegove riječi, stare stoljećima, i danas utječu na ljude zbog svoje povezanosti s ljudskom prirodom koja se nije promijenila.
Nije bio samo sudionik u životu, već je imao i sposobnost pretvoriti ga u jednostavne, ali značajne poruke. Hayyam je naglasio da mudra osoba nikada ne bi trebala drugima otkrivati tri stvari. To nisu beznačajni detalji, već najosobniji i najdublji: brige, žaljenja i objašnjenja. Kada o njima raspravljamo, pokazujemo svoju ranjivost i dijelimo dio svoje osobnosti s onima koji ne zaslužuju tu iskrenost.
Strahovi o kojima se javno govori lako postaju oružje protiv nas. Prošle pogreške koje se ne mogu pretvoriti u znanje postaju ograničenja koja nas sprječavaju da idemo naprijed. Opravdanja često gube na značaju kada ih drugi ljudi čuju, jer tada priča više nije osobna i postaje predmet tuđe kritike. Šutnja, kako je Hayjam shvatila, nije nedostatak temperature ili suzdržavanja. Ona je odgovorna za unutarnje granice. To je mjesto gdje možemo prepoznati sebe i tražiti odgovore, bez potrebe da tražimo odobrenje od bilo koga drugog.
- Nije potrebno da svaka osoba zna unutarnju borbu koju imamo, jer ne može svatko razumjeti tihu prirodu koja nas definira. I to je prihvatljivo. Tijekom razdoblja velike rasprave o dijeljenju i otvorenosti, može biti čudno promovirati praksu čuvanja tajni. Međutim, upravo u toj nevolji skriva se dostojanstvo. Kada dijelimo svoje najdublje misli samo sa sobom, zapravo poštujemo vlastiti duh.
Riječi koje se danas izgovaraju ne pripadaju nam u potpunosti. Postaju dio svjetske populacije i otvoreni su za interpretaciju, kritiku i nerazumijevanje. Zato mudri odlučuju čuvati osobne stvari u tajnosti, štiteći ih tako od pogleda drugih. Kroz svoju filozofiju, Omar Khayyam usadio je lekciju koja je bezvremenska. Njegova poruka je da prava moć nije u glasnom govoru, već u sposobnosti da se ostane tiho.
Pretvoriti tišinu u mjesto razmišljanja, gdje se strah od neuspjeha zamjenjuje znanjem o uspjehu, žaljenje zbog prošlih pogrešaka pretvara u mudrost, a prihvaćanje sadašnjih istina njeguje. To nije pokazatelj slabosti, već najvećeg stupnja unutarnjeg reda. Zamislimo na trenutak svijet u kojem ljudi nemaju potrebu otkrivati sve svoje misli i emocije drugima. Svijet u kojem se tišina cijeni koliko i govor.
Ovaj svijet bio bi manje bučan, ali iskreniji. U tom kontekstu, ljudi bi naučili selektivno dijeliti stvari, a također bi naučili pažljivije slušati ono što čuju. Hajjam nas uči da nisu sve činjenice namijenjene javnosti i da se neki sporovi vode samo za nas. Danas, u eri brzine i društvenih medija, gdje se sve prenosi, a ništa se ne čuva u tišini, njegova poruka se pojavljuje kao kontrast. Ali možda je to razlog zašto je važna.
Učenje kako šutjeti o vlastitim neuspjesima i nesavršenostima ne znači da se nešto skriva, već znači da se štite vlastiti resursi. To je pokazatelj čovjeka koji prepoznaje gdje su njegova ograničenja i želi ih poštovati. U konačnici, tišina nije nedostatak sadržaja. Ona je bogata. Ona je zagovornica koja ne sudi i mjesto gdje se rađa pravo znanje. Nisu svi plodovi vrijedni branja, niti su sve riječi vrijedne izgovora. Tajna je prepoznati razliku i imati smjelosti odabrati tišinu kada je zapravo moćnija od bilo kojih riječi koje bismo mogli stvoriti.
