U današnje vrijeme, kada su mnogi okrenuti modernom načinu života, postoje i oni koji čuvaju tradicije i vrijednosti iz prošlosti, nastavljajući živjeti u skladu sa starim običajima. Jedna takva priča dolazi iz malog sela Mrtvica blizu Brčkog, gdje četiri sestre nastavljaju živjeti na način koji podsjeća na davno doba.
- Četiri sestre Zarić – Petra, Stoja, Goja i Anica – žive u svom selu na obiteljskom imanju koje je ostavila njihova roditelja, Jovo i Spasenija. Sve su već u devetoj deceniji života, ali i dalje rade od jutra do mraka, održavajući zemlju, stoku i kućanstvo.
Nijedna od njih nije se udala, već su cijeli život posvetile svojim roditeljima i zajedničkom domu. Živeći miran i povučen život, ove žene predstavljaju rijetku sliku samoodricanja i posvećenosti tradicionalnim vrijednostima. Kao što je jedna od njih, Stoja, rekla prije nekoliko godina: “Živimo od naše patnje, našeg rada i naših napora.”
Sestre su organizirane poput tradicionalne zadruge, gdje svaka ima svoje specifične obaveze. Bave se poljoprivredom, uzgajaju stoku, obavljaju kućanske poslove i sudjeluju u aktivnostima poput sjetve i žetve. Unatoč tome što preuzimaju uloge koje se u konvencionalnim zajednicama smatraju muškima, nikada nisu izrazile nezadovoljstvo, nego se ponose time što su snagu i sposobnost naslijedile od svojih roditelja.
- Njihova obitelj je bila velika, s trinaestero djece, ali tragika je htjela da većina braće preminu u mladosti, dok su dvije sestre otišle u brak. Ostale su ove petoro braće i sestara koje su se odlučile skrbno brinuti o kućanstvu.
One su svoj život nazvale “predodređenim od Boga”, prihvaćajući ga s milošću i bez ljutnje. Unatoč godinama i fizičkim zahtjevima njihovog načina života, njihovo zdravlje ostaje izvrsno, a one nemaju namjeru odustati od svog načina života. Svaki dan počinje rano ujutro i završava tek kad padne noć.
U sezoni sjetve kukuruza, teško je sve ih okupiti na jednom mjestu jer svaka ima svoje zadatke. Dok se jedne bave popravcima kuća, druge se bave pripremom sjemena ili čuvanjem stoke. Njihove aktivnosti su kontinuirane i bez predaha, ali kada je pomoć potrebna, one su spremne potražiti je od bližnjih. Sestre su nakon smrti svoje majke Spasenije 2007. godine odlučile voditi još skromniji i povučeniji život.
- Od tada su se suzdržavale od gledanja televizije, slušanja radija i uživanja u glazbi, smatrajući to nepotrebnim “luksuzom”. Njihov život je usmjeren na rad i održavanje domaćinstva, koje funkcionira kao samodostatna cjelina.
Imaju krave, svinje, ovce i kokoši, obrađuju hektare zemlje i po potrebi zakupljuju dodatno zemljište. Prošlo je više od sedam godina od snimanja emisije RTS-a o njima, ali one i dalje predstavljaju primjer predanosti, rada i nesebične ljubavi prema domovini. Ove žene su dokaz da otpornost, odlučnost i jedinstvo mogu trajati cijeli život, tiho i ponizno, ali nepokolebljivo.
BONUS TEKST
Češnjak, poznat po svom jakom okusu i mirisu, jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka koja je tijekom povijesti imala važno mjesto u različitim kulturama i praksi prirodnog liječenja.
Povijest češnjaka datira više od pet tisuća godina unatrag, a on potječe iz središnje Azije. Bogat hranjivim tvarima, češnjak jača imunološki sustav i pruža brojne zdravstvene dobrobiti. Glavni aktivni spoj u češnjaku je alicin, koji je poznat po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim svojstvima.
- U staroj Egiptskoj kulturi češnjak je bio vrlo cijenjen i smatran svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi povećali njihovu snagu i otpornost, a pronađen je čak i u grobnicama faraona.
U staroj Grčkoj i Rimu, sportaši su ga konzumirali prije natjecanja, dok su ga vojnici koristili prije bitaka kako bi povećali svoju izdržljivost i otpornost na bolesti. Do šestog stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih terapeutska svojstva. Danas je češnjak neizostavan sastojak u svakodnevnoj prehrani, djelujući kao začin gotovo svim vrstama jela.
Mnogi ga smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a neugodan zadah može se ublažiti limunom, jabukom, mentom, mlijekom, žvakanjem kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
