Velika međunarodna analiza sigurnosti vakcina protiv koronavirusa, zasnovana na podacima gotovo 99 miliona vakcinisanih ljudi iz osam država, potvrdila je niz veoma rijetkih neželjenih reakcija nakon Pfizer-BioNTech, Moderna i AstraZeneca vakcina, ali je istovremeno pokazala da se ti nalazi moraju čitati zajedno s dokazanim koristima vakcinacije i širim javnozdravstvenim kontekstom.
Istraživači okupljeni u mreži Global Vaccine Data Network obradili su zdravstvene zapise 99.068.901 vakcinisane osobe iz Australije, Argentine, Kanade, Danske, Finske, Francuske, Novog Zelanda i Škotske. Umjesto oslanjanja samo na prijavljene nuspojave, upoređivali su koliko se određena stanja pojavljuju nakon vakcinacije i koliko bi ih bilo očekivano prema ranijim podacima, što je omogućilo uočavanje sigurnosnih signala koje je teže prepoznati u manjim studijama.
Studija je objavljena u februaru 2024. godine u časopisu Vaccine, a njeni zaključci dodatno su razmatrani i u stručnim medicinskim izvorima, uključujući The BMJ. U prvi plan su došli rijetki događaji vezani za srce, krvne sudove i nervni sistem, ali autori su više puta naglasili da se radi o veoma maloj učestalosti i da svaki nalaz mora biti tumačen uz uvažavanje koristi vakcinacije protiv COVID-19.
Kako je rađena analiza i zašto je važna
Ovo istraživanje nije bilo zamišljeno kao klasično kliničko ispitivanje, nego kao široka međunarodna provjera onoga što se događa nakon primjene vakcina u stvarnim okolnostima. Naučnici su pratili 13 neuroloških, kardiovaskularnih i hematoloških stanja i tražili odstupanja od očekivane učestalosti. Takav pristup je posebno važan kada se ispituju komplikacije koje se javljaju tek kod nekoliko osoba na milion doza, jer se u manjim uzorcima lako izgube iz vida.

Podaci su dolazili iz deset istraživačkih centara, a međunarodna saradnja dala je studiji dodatnu težinu. Prema objavljenim informacijama, rad je dostupan i u bazi PubMed, što ga čini lako dostupnim zdravstvenim radnicima, istraživačima i institucijama koje prate sigurnost vakcina. Upravo zbog veličine uzorka i načina na koji su rezultati poređeni s očekivanim brojkama, analiza je dobila značaj koji nadilazi jednu izolovanu studiju.
Jedan od razloga zbog kojih je ovaj rad značajan jeste činjenica da se sigurnost vakcina ne procjenjuje samo prije odobravanja, nego i godinama nakon što uđu u široku upotrebu. Profesor Jim Buttery, jedan od istraživača, objasnio je da se rijetki događaji često ne mogu otkriti dok lijek ili vakcina ne dođu do miliona ljudi. Zbog toga praćenje ne prestaje nakon završetka prvih studija, već se nastavlja kroz velike baze podataka i dodatne analize.
Najpoznatiji nalaz odnosio se na mRNA vakcine kompanija Pfizer-BioNTech i Moderna. Istraživanje je potvrdilo ranije prepoznate sigurnosne signale za miokarditis, odnosno upalu srčanog mišića, i perikarditis, upalu srčane ovojnice. Ova stanja mogu izazvati bol u grudima, ubrzano lupanje srca i druge simptome koji traže medicinsku procjenu, ali studija nije pokazala da je riječ o čestim komplikacijama. Naprotiv, riječ je o rijetkim događajima koji se ne javljaju kod većine vakcinisanih.
Rijetki signali, ali ne i pojednostavljeni zaključci

Rizik nije isti za sve, a istraživači su ukazali da na učestalost mogu uticati dob, spol i doza vakcine. Zbog toga se i dalje insistira na preciznom tumačenju rezultata, a ne na pojednostavljenim zaključcima. Prema izvještaju The BMJ iz februara 2024. godine, međunarodna analiza je potvrdila ono što je već bilo prepoznato kao rijedak sigurnosni signal, a ne kao razlog za tvrdnju da su mRNA vakcine generalno nesigurne.
Druga važna grupa nalaza odnosila se na vakcinu AstraZeneca, koja koristi virusni vektor umjesto mRNA tehnologije. Istraživači su zabilježili povećanu učestalost Guillain-Barréovog sindroma, rijetkog poremećaja u kojem imunološki sistem napada periferne nerve. Također je uočena povezanost s trombozom moždanih venskih sinusa, ozbiljnim stanjem u kojem nastaje krvni ugrušak u venskim krvnim sudovima mozga.
Originalna studija mreže Global Vaccine Data Network pokazala je da su ova stanja češća od očekivanog broja nakon prve doze AstraZenece. Ipak, statistička povezanost sama po sebi ne znači da je vakcina uzrokovala svaki pojedinačni slučaj. To je važna razlika koju su autori naglasili, jer je cilj ovakvih analiza da prepoznaju signal, a zatim ga dodatno provjere kroz druge izvore podataka i različite metode.
Posebna australska analiza detaljnije je proučila dva veoma rijetka upalna oboljenja centralnog nervnog sistema: akutni diseminirani encefalomijelitis, poznat kao ADEM, i transverzalni mijelitis. ADEM zahvata mozak i kičmenu moždinu, dok transverzalni mijelitis izaziva upalu dijela kičmene moždine. Oba stanja su ozbiljna, ali se javljaju rijetko, pa je za njihovo praćenje potreban veliki broj podataka i pažljivo poređenje vremenskih perioda nakon vakcinacije.

Prema toj analizi, procijenjeni dodatni rizik nakon AstraZenecine vakcine iznosio je 0,78 slučajeva ADEM-a i 1,82 slučaja transverzalnog mijelitisa na milion doza. Ta brojka sama po sebi pokazuje koliko su ovi događaji rijetki. Studija je koristila povezane zdravstvene evidencije i metodu u kojoj se porede različiti vremenski periodi kod istih osoba, što je dodatno učvrstilo nalaze iz međunarodne analize i dalo im precizniji okvir.
Zašto je oprez u tumačenju podataka presudan
U takvim istraživanjima najvažnije je razlikovati signal od tvrdnje. Signal znači da nešto treba detaljnije pratiti; tvrdnja bi značila da je uzrok već potvrđen. Naučnici su, međutim, ovdje ostali na oprezu i upravo zbog toga su rezultati vrijedni povjerenja u stručnom smislu. Oni ne nude pojednostavljenu poruku, nego podsjećaju da se sigurnost vakcina prati dugoročno i kroz više slojeva provjere.
Australska novinska agencija AAP analizirala je tvrdnje koje su se pojavile nakon objave studije i razgovarala s istraživačima, uključujući profesora Butteryja. Takav medijski i stručni nadzor važan je jer pomaže da se rezultati ne koriste selektivno. U ovom slučaju provjere su pokazale da nalazi o rijetkim nuspojavama ne potvrđuju tvrdnje o masovnoj štetnosti vakcina.
Za stručnjake ostaje presudno isto pitanje koje se postavlja od početka pandemije: kako istovremeno čuvati javno povjerenje i precizno govoriti o rizicima. Ovakva istraživanja upravo tome služe. Ona ne brišu rijetke neželjene reakcije, ali ih stavljaju u okvir u kojem se jasno vidi da su ozbiljne komplikacije izuzetno neobične, dok su koristi zaštite od teških oblika COVID-19 i dalje ključne za procjenu svake vakcine.
U tom smislu, ova međunarodna analiza nije donijela dramatičan preokret, nego dodatno preciziranje slike koju nauka već godinama gradi: vakcine nose vrlo male, ali mjerljive sigurnosne signale, a njihov javnozdravstveni značaj ostaje ogroman. Upravo zato se ovakvi podaci ne čitaju kao izolovana upozorenja, već kao dio dugotrajnog sistema praćenja u kojem se svaka nova informacija smješta u širi medicinski i društveni okvir.










