Rasprava o neradnoj nedjelji u Federaciji BiH ponovo je došla u fokus nakon što su se u javnosti pojavile naznake da bi postojeća pravila mogla biti mijenjana, ali do toga, prema važećim propisima, još nije došlo. Trgovine u Federaciji i dalje su obavezne da nedjeljom budu zatvorene, osim u slučajevima koje zakon već posebno prepoznaje, dok se eventualne izmjene tek razmatraju kroz razgovore nadležnih institucija, sindikata i poslodavaca.
Ova tema nije samo pitanje radnog vremena. Ona je ujedno i pitanje svakodnevice hiljada zaposlenih u trgovini, navika kupaca, konkurentnosti manjih prodavnica i načina na koji se u Federaciji BiH balansira između prava radnika i tržišnih potreba. Zbog toga svaka najava promjene privlači pažnju mnogo šire od samog trgovinskog sektora.
Od sredine novembra 2024. godine, kada je počela primjena novog Zakona o unutrašnjoj trgovini, nedjelja je postala neradni dan za većinu prodajnih objekata. Prva nedjelja na koju su se nova pravila odnosila bila je 17. novembar 2024. godine, a član 18. zakona propisuje da trgovci mogu organizovati rad od ponedjeljka do subote, ukupno do 90 sati sedmično.
Kako je uvedena neradna nedjelja i šta zakon sada propisuje
Uvođenje neradne nedjelje pratilo je dosta pažnje, jer je riječ o mjeri koja je istovremeno imala i socijalni i ekonomski karakter. S jedne strane, cilj je bio da radnici u trgovini dobiju predvidljiviji sedmični ritam i barem jedan dan koji mogu posvetiti odmoru, porodici i privatnim obavezama. S druge strane, trgovci su upozoravali da zabrana rada nedjeljom neće jednako pogoditi sve poslovne subjekte.
Federalno ministarstvo trgovine je u svom vodiču dodatno pojasnilo kako se odredbe primjenjuju u praksi i u kojim slučajevima zakon predviđa izuzeća. Osnovno pravilo je jasno: prodajni objekti nedjeljom i tokom praznika ne rade, osim ako se nalaze u kategoriji za koju su propisana posebna odstupanja. Upravo ta izuzeća često postaju centralna tačka rasprave kada se govori o budućnosti ovog modela.

Za dio građana ova promjena značila je i preinaku navika. Kupovina se sve više premještala na petak i subotu, dok su drugi potrošači raspoređivali odlazak u trgovine kroz ostale radne dane. Time je, barem u svakodnevici, došlo do prilagođavanja koje je mnogima bilo novo, ali ne i potpuno nepoznato, jer se slična raspodjela potrošnje ranije mogla vidjeti i tokom prazničnih perioda.
Za zaposlene u trgovinama, međutim, jedan slobodan dan sedmično donio je nešto što se u raspravama često naglašava kao najveća promjena: predvidljiv raspored. Mnogi od njih godinama su radili vikendom, pa je mogućnost da nedjelju provedu sa porodicom ili bez radnih obaveza imala konkretno značenje u svakodnevnom životu. Upravo zato sindikati i dio javnosti ovu mjeru i dalje posmatraju kao važnu zaštitu radničkih prava.
Zašto se sada ponovo govori o izmjenama
Iako se osnovni model još primjenjuje, javna rasprava o njegovim posljedicama nije prestajala. Dio trgovaca smatra da zatvaranje nedjeljom nije isto opterećenje za sve, naročito kada se uporede veliki trgovački lanci i male porodične prodavnice. Veći sistemi lakše raspoređuju radnu snagu, mijenjaju smjene i prilagođavaju organizaciju poslovanja, dok je malim radnjama takav manevarski prostor često znatno uži.
Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na sredine uz administrativnu granicu između dva entiteta. Tamo trgovci upozoravaju da kupci mogu jednostavno preći u susjedno područje gdje prodavnice nedjeljom rade, što bi manjim lokalnim trgovinama moglo oduzeti dio prometa. Zbog toga se sve češće govori o potrebi da se efekti neradne nedjelje ne posmatraju samo na nivou cijele Federacije, nego i po općinama, gradovima i vrstama trgovina.

Upravo tu leži i jedna od glavnih dilema: ukupni podaci o prometu mogu djelovati stabilno, ali to ne znači da su svi trgovci jednako pogođeni. Ono što na nivou sistema izgleda kao ravnoteža, na terenu može izgledati sasvim drugačije. Neke prodavnice moguće je nadoknaditi kroz povećanu kupovinu petkom i subotom, ali to ne važi nužno za sve subjekte, naročito za one koji ovise o specifičnoj lokalnoj potražnji.
U javnosti se zato sve češće pominje ideja da bi eventualna rješenja mogla biti diferencirana. Najviše pažnje privlači mogućnost da manjim porodičnim trgovinama bude omogućeno da rade nedjeljom, dok bi veliki trgovački lanci ostali pod istim ograničenjima. Takav model bi, međutim, otvorio niz praktičnih pitanja: ko bi tačno imao pravo na izuzeće, po kojim kriterijima i kako bi se spriječile zloupotrebe ili neujednačena primjena pravila.
Stavovi ministarstva, sindikata i stručnjaka
Federalno ministarstvo trgovine saopćilo je da su o mogućim izmjenama člana 18. razgovarali predstavnici Ministarstva, sindikata i poslodavaca. U tim razgovorima, kako je navedeno, nije doveden u pitanje osnovni cilj mjere, a to je zaštita radnika, ali se otvara prostor da se razmotri način njene primjene. Drugim riječima, tema nije jednostavno „da“ ili „ne“, nego kako pronaći model koji neće poništiti ono što je već uvedeno, a istovremeno neće zanemariti određene tržišne okolnosti.
Federalni ministar trgovine Amir Hasičević više puta je naglasio da se posljedice neradne nedjelje trebaju posmatrati kroz zvanične ekonomske pokazatelje, a ne kroz pretpostavke. Kako prenosi N1 BiH, on je tokom oktobra 2026. godine ponovo branio ovu mjeru i ukazivao na njen značaj za zaposlene u trgovini. Prema njegovom tumačenju, podaci ne potvrđuju tvrdnje da je zatvaranje prodavnica nedjeljom izazvalo ozbiljan pad ukupne potrošnje u Federaciji BiH.

Ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović za N1 BiH je ukazivala da su različita pravila između entiteta važan faktor u raspodjeli potrošnje. Takva razlika, po njenom stavu, može utjecati na kretanje kupaca i tržišno ponašanje, posebno u pograničnim sredinama gdje ljudi lako biraju gdje će obaviti kupovinu. U tim okolnostima, kaže logika tržišta, nije dovoljno pratiti samo ukupan iznos prometa, nego i to gdje se novac zapravo troši.
U istom prostoru rasprave nalaze se i drugi faktori koji utiču na kupovne navike. Inflacija, visina primanja, sezonske potrebe stanovništva i širi ekonomski uvjeti također oblikuju promet trgovina. Zbog toga je teško sve promjene pripisati samo neradnoj nedjelji. Svaka ozbiljna analiza morala bi obuhvatiti više pokazatelja prije nego što se donese odluka o promjeni zakona.
Za radnike u trgovini, međutim, ova tema ostaje prije svega životno pitanje. Predvidiv slobodan dan nije samo administrativna stavka, nego mogućnost da se usklade porodične obaveze, da se vrijeme provede s djecom i da se uspostavi ritam koji je mnogima ranije nedostajao. Zato dio sindikalnih predstavnika upozorava da bi potpuno ukidanje neradne nedjelje značilo korak unazad u zaštiti njihovih prava.
Šta slijedi dok se čeka konačan institucionalni potez
Najvažnije je da javnost i trgovci razdvoje političke najave od važećih propisa. Sredinom oktobra 2026. godine i nadležna tijela u Hercegovačko-neretvanskom kantonu podsjetila su da zakon i dalje važi, a ministar trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK Emil Balavac upozorio je da će inspekcijske kontrole biti nastavljene. Kako je prenijela FENA, poštovanje propisanog radnog vremena ostaje obaveza, bez obzira na to kakve se promjene pominju u javnosti.
To znači da trgovci ne mogu postupati po medijskim spekulacijama ili nezvaničnim najavama, nego isključivo prema onome što je formalno na snazi. Postojeći zakon već poznaje pojedinačna izuzeća i mogućnost da lokalne zajednice kroz propisanu proceduru zatraže posebno odobrenje, o kojem odlučuje Vlada Federacije BiH. Međutim, takav sistem ne predstavlja automatsko otvaranje vrata nedjeljnog rada za sve trgovine, već samo za one slučajeve koji ispune određene uslove.
Zato je i dalje otvoreno pitanje kako će izgledati sljedeća faza ove rasprave. Ako do izmjena dođe, one će morati biti precizne, pravno provedive i dovoljno jasne da ne ostave prostor za različita tumačenja. Ako do njih ne dođe, sadašnji model ostaje i dalje mjerilo prema kojem se organizuje rad trgovina, planira porodični život zaposlenih i raspoređuje kupovina u većini domaćinstava širom Federacije BiH.
U praksi, to znači da se rasprava tek nastavlja: između radničkog odmora, tržišne logike i lokalnih razlika koje nisu iste u svakoj općini. Upravo tu će se, po svemu sudeći, i dalje lomiti odgovor na pitanje kako urediti nedjelju da istovremeno ostane slobodan dan za jedne, a poslovno podnošljiva za druge.










