Divlji ili medveđi luk koji je u narodu poznat kao sremuš je samonikla biljka koja se smatra darom prirode i hranom i začinom ali i lijekom zbog svojstava koje posjeduje..Smatra se da ima blagotvorno djelovanje na masnoće u krvi, snižavanje krvnog pritiska, kod arterioskleroze ali i gripe.
Ova biljka naraste u prosjeku od 20 do 40 cm i ima lukovicu koja je tanka i uspravna i može biti bijela ili žućkasta. Lukovice se pojavljuju u proljeće u vidu dva duguljasta lista tamno zelene boje i koji imaju sjaj. Kada je u pitanju sjeme sremuša ono je crne boje i raznosi se djelovanjem mrava..Može se naći na tamnim i vlažnim jestima u šumama koje su u blizini potoka ili rijeka a cvijeta u maju u junu mjesecu.
Rijedak je slučaj da ga ljudi sami uzgajaju u svojim baštama jer je za to potrebno da imate osunčano mjesto i da zemlja ima dovoljnu dreniranost i vlažnost. Ipak to je i te kako moguće kao i njegov uzgoj u zatvorenom prostoru. Razmnožavanje sremuša se radi sjemenom, presađivanjem ili djeljenjem lukovica koje se vrši ili u jesen ili u proljeće. Kada je vrijeme berbe sakupljaju se njegovi listovi ali i lukovice koja se koristi kao začin koji ima određenu pikantnost.
Ako su listovi stariji mogu da budu jako ljuti a najjača ljekovita svojstva ova biljka ima kada je u pitanju čišćenje krvi, jetre i žuči od raznih otrova koji su se sakupili u njima. Jako je važno da se konzumira svježa jer sušenjem gubi svoja ljekovita svojstva. Sremuš svojim mirisom malo podsjeća na bijeli luk a on se najbolje osjeti kao ga protrljate između prstiju.
