Zoran Đinđić je bio premijer Srbije za kojeg su svi mislili da će ovu državu povesti u novom smjeru i približiti evropskim zemljama ali je atentat na njega u martu 2003. godine sve promijenio. Iza njega je ostala supruga Ružica i dvoje male djece koji su danas odrasli ljudi a o ovom tragičnom događaju kao i o njihoovj ljubavi je Zoranova supruga nekoliko godina kasnije govorila u intervjuu za Nedeljnik.
Ona je tada rekla kako je njen muž još od 1996. godine bio pokretna meta i pucanj u njega je bio i pucanj u njihovu ljubav i poordicu. Ružica je pričala kako je Zoran imao velike planove za bolju budućnost mladih ljudi u Srbiji ali i o tome kako su se upoznali. Ona je naime na predstavljanju njegove knjige Jugoslavija kao nezavršena država, predstavljala izdavačku kuću i kada ga je prvi put vidjela shvatila je da je on drugačiji od svih koje je do tada srela u životu.
Zoran je po njenim riječima bio čist kao suza, moralni čistunac koji je sve to prikrivao oštrinom, arogancijom i učenošću. Kobnog 12. marta, bila je srijeda, Zoran je trebao da ima sastanak sa ministarkom vanjskih poslova Švedske Anom Lind koja je također pokojna i za tu priliku je obukao svoje najljepše odijelo.
Nedugo nakon što je otišao pozvao je njegov vozač Sale i rekao joj da su na Zorana pucali i da će neko doći po nju. Kada je vidjela da je Beba došao na vrata uplašila se i shvatla da je situacija ozbiljna. Nakon Zoranoovg ubistva ona i njena djeca su ostali sami a svi velevažni prijatelji su odjednom nestali. Ružica je na kraju rekla da ne zna šta će se desiti sa Srbijom ali da to i nije više njena briga.
