Na mnogim ulicama u cijelom svijetu ljudi prodaju razne proizvode kako bi nešto zaradili i tako sastavili kraj sa krajem. Te ulične prodavače ponekad i omaložavaju pa i vrijeđaju.
Bojana su svi poznavali. Iako je život u Sarajevu bio napet, on je bio poznat po svojim najnovijim tenisicama, markiranim odijelima i stalnim izlascima na popularnim mjestima. Izgledao je kao mladić koji je imao sve. Studirao je pravo, provodio noći u kafanama, a danima nosio osmijeh na licu koji je odražavao ono što je pokušavao prikazati – da je uspješan, da je netko tko je uvijek u centru pažnje. Iva, njegova djevojka, bila je ćerka uspješnog advokata i mislila je da Bojan dolazi iz iste takve obitelji, bogate i ugledne. Bojan nije smatrao potrebnim razjasniti da su, u stvarnosti, okolnosti njegovog života bile sasvim drugačije.
Bojan je dolazio iz obitelji koja je, zapravo, živjela u skromnim uvjetima. Iza vanjskog imidža, skrivala se siromaštvo koje je bilo stidljivo, ali ne i nesvjesno. Njegova majka, Stana, bila je čistačica. Nikada nije imala svoje, vlastito dostojanstvo. Svakodnevno je provodila sate čisteći i sakupljajući sekundarne sirovine da bi osigurala neki minimum za obitelj.
Nije bila bogata, ni ugledna, i to je Bojan znao od malih nogu, no bilo je nešto u vezi toga što ga je duboko povrijedilo. Stana je bila žena koja je učinila sve za svog sina, a on je jednostavno želio što više udaljiti od nje. Stid se pretočio u mržnju, mržnju koja je rasla, jer je Bojan smatrao da, kada je riješio svoje materijalne potrebe, nema više potrebe za vezama koje ga podsjećaju na prošlost.
- Svakog jutra, dok je on uživao u svom udobnom krevetu, Stana je bila na ulicama. Sa starim kaputom i zgužvanim rukama, pokušavala je skupljati plastične boce i limenke koje bi mogla prodati. Ne samo da je bila siromašna, bila je osramoćena u očima svog sina, kojemu je bilo neprihvatljivo da ga vidi kako izlazi iz kuće gdje je majka bila ta koja je čistila hodnike i sakupljala smeće.
Dani su prolazili, a Bojan je postajao sve više okrenut sebi i svojim potrebama, žaleći se na sve ono što ga nije činilo “važnim” u društvenim krugovima. Iva je bila u njegovom životu kao neka vrsta ukrasne figure. No, on je bio nesretan, iscrpljen od stresa, i povremeno je osjećao krivicu, jer nije bio iskren prema njoj. Iva nije znala ništa o njegovoj obitelji. Nije znala da je Stana bila žena koja je svojoj djeci dala sve, da je prodavala sve što je mogla samo da bi Bojan mogao imati više.
Jednog dana, dok je šetao s Ivom kroz park, dogodilo se nešto što je Bojana šokiralo. Sjedila je na klupi. Njegova majka. Stana. Iza nje, ležale su kesice s plastikama koje je ona sakupljala. Nikada ga nije zvala, nije tražila ništa. A sada, tu, pred njegovim očima, bila je ona žena koju je pokušao potpuno zaboraviti. Njegova reakcija bila je trenutna i hladna. Okrenuo je glavu, a Iva je komentirala kako miris od te žene nije baš najugodniji. Smijala se sarkastično, a Bojan je osjećao da mu srce na trenutak stane. Ali nije se okrenuo, nije pokazao ni mrvu suosjećanja. U tom trenutku, odlučio je da više neće biti dio tog svijeta koji ga je podsjećao na njega.
Te iste večeri, stvari su došle do tačke koja je bila previše za Bojana. Po povratku kući, napao je Stanu, vikao je na nju, govoreći joj da je bila sramota, jer je sakupljala smeće da bi mu olakšala život. Bacio je njezine kese, govoreći joj da nije dostojna ni biti u njegovoj blizini.
Nakon toga, Stana je nestala. Kad je Bojan došao kući, iznenadilo ga je što je našao Stanu hladnu i beživotnu. Nije mogao vjerovati da se to dogodilo. Njegova mržnja prema njoj, koja je godinama tinjala, bila je sada tuga koja ga je ispunila. Nije mogao preživjeti istinu. Učinio je nešto strašno. Iva nije došla na sahranu, jer Bojan joj je rekao da mu je to bila “dalja rođaka”.
Nekoliko dana kasnije, Bojan je otkrio Stanu sobu. Soba je smrdila na vlagu, a stare stvari bile su smještene na polja smrada. No, ono što je otkrio pod krevetom zauvijek je promijenilo njegov život. Našao je kutiju. Odbacio je nekoliko starih stvari koje su ležale na njemu. Kad je otvorio kutiju, ugledao je papire i stare račune. Našao je i fotografije. Bile su to slike iz prošlosti, kad je njegova majka samo žrtvovala sve za njega. Tada je saznao istinu. Majka je kroz čitav svoj život žrtvovala sve da bi on mogao doći do ovih materijalnih stvari, koje je smatrao nevažnima.
Kada je shvatio što je zapravo učinio, Bojan je odlučio napustiti sve te marke i stvari koje su od njega stvarale izmišljeni svijet. Odlučio je promijeniti svoj život. No, ostala je tuga, jer je znao da nije mogao povratiti sve što je propustio. Odluka koju je donio bila je teška. Ali to je bila jedina ispravna stvar koju je mogao učiniti.
