Danas donosimo zanimljivu priču o istinitom događaju koji se desio davno na Novom Zelandu. Na jedno ostrvo vlasti su odlučile da ostave četiri koze a njihov boravak tamo je u potpunosti promijenio eko sistem. U nastavku saznajte kako se to desilo i šta su ljudi zatekli nakon nekog vremena.
Četiri koze promijenile su sudbinu cijelog otoka: Priča o najvećoj ekološkoj lekciji s Novog Zelanda
Odluka koja je krajem 19. stoljeća izgledala kao praktično rješenje za moguće brodolomce pretvorila se u višedecenijski problem za jedan izolovani otočni ekosistem. Samo četiri koze puštene na Great Island pokrenule su lanac događaja koji je promijenio biljni i životinjski svijet tog područja.
Godine 1889. na udaljeni novozelandski otok Great Island dovezene su samo četiri koze. Namjera je bila jednostavna: životinje su trebale predstavljati rezervni izvor hrane za ljude koji bi eventualno doživjeli brodolom i ostali zarobljeni na izolovanom području.
Tada niko nije mogao predvidjeti da će upravo ta mala populacija životinja u narednim decenijama postati ozbiljna prijetnja prirodnoj ravnoteži otoka. Bez prirodnih neprijatelja i sa obiljem hrane, koze su se počele nekontrolisano razmnožavati.
Otok bez predatora postao savršeno mjesto za širenje koza
Great Island, poznat i pod maorskim nazivom Manawatāwhi, dio je skupine Three Kings Islands koja se nalazi sjeverozapadno od Novog Zelanda. Zbog svoje izolacije ovaj otok razvijao je jedinstvenu floru i faunu koja je bila posebno osjetljiva na unošenje novih vrsta.
Koze su na otoku pronašle idealne uslove za život. Imale su dovoljno hrane, prostor za kretanje i nisu imale prirodne predatore koji bi ograničili njihov broj.
Kako se njihova populacija povećavala, tako je rasla i šteta koju su nanosile. Počele su intenzivno brstiti autohtonu vegetaciju, posebno širokolisne biljke koje su bile važan dio prirodnog sistema otoka.
POZADINA DOGAĐAJA
U prošlosti su mornari i kitolovci često ostavljali domaće životinje na udaljenim otocima kao potencijalnu zalihu hrane za buduće putnike ili brodolomce. Ono što je tada izgledalo kao praktično rješenje, u izolovanim ekosistemima moglo je imati nepredviđene posljedice.
Početkom 20. stoljeća broj koza narastao je na nekoliko stotina. Njihovo prisustvo počelo je mijenjati cijeli pejzaž otoka, a posljedice nisu pogodile samo biljke već i životinje koje su zavisile od postojeće vegetacije.
Nestajale su biljke, a životinje su ostajale bez staništa
Prirodoslovac E. G. Turbott zabilježio je velike promjene na otoku, uključujući smanjenje broja autohtonih vrsta. Gubitak vegetacije značio je i gubitak skloništa i prostora za život mnogih drugih organizama.
Prema njegovim izvještajima, stradale su određene vrste šumskih ptica, morskih ptica i manjih sisavaca koji su zavisili od prirodnog okruženja koje su koze postepeno mijenjale.
Drugi izvori navode da su neke biljne vrste bile dovedene gotovo do nestanka. Novozelandski Department of Conservation isticao je da su pojedine biljne populacije opstale samo u veoma malom broju primjeraka nakon dugotrajnog utjecaja koza.
VAŽAN TRENUTAK
Najveći problem nije bio samo broj životinja, već činjenica da su koze unesene u prostor koji nije imao prirodne mehanizme za kontrolu njihove populacije.
Botaničar Thomas Cheeseman, koji je otok posjetio krajem 19. stoljeća, zabilježio je brojne biljne vrste koje kasnije više nisu pronađene. Njihov nestanak se barem djelimično povezuje sa djelovanjem koza i promjenama koje su izazvale u okolišu.
Akcija uklanjanja trajala je pet sedmica
Do 1946. godine postalo je jasno da je potrebno djelovati. Broj koza i posljedice koje su ostavljale na vegetaciji zahtijevali su organizovanu akciju njihovog uklanjanja.
Ekspedicija je na otoku provela oko pet sedmica. Tokom tog perioda odstrijeljeno je 393 koze. Pojedini historijski izvori navode i broj 398, ali naučni radovi koji se pozivaju na Turbottove izvještaje najčešće navode brojku od 393.
KLJUČNE INFORMACIJE
Nakon uklanjanja koza priroda se počela oporavljati. Pojavile su se nove trave i zeljaste biljke, a dugoročno je zabilježen i oporavak dijela šumske vegetacije.
Ipak, odlazak koza nije mogao potpuno izbrisati posljedice njihovog višedecenijskog prisustva. Neke vrste koje su ranije postojale na otoku nikada se nisu vratile.
Šteta je ostala i nakon nestanka koza
Jedan od najpoznatijih primjera posljedica jeste biljka Pennantia baylisiana. Prema navodima novozelandskog Department of Conservationa, ova vrsta je u jednom trenutku bila svedena na samo jednu preživjelu jedinku.
Takvi primjeri pokazuju koliko osjetljivi mogu biti izolovani ekosistemi. Vrsta koja u jednom okruženju ne predstavlja poseban problem može u drugom izazvati velike promjene.
ŠIRA SLIKA
Priča o Great Islandu danas se često navodi kao primjer koliko ljudske odluke, čak i kada su donesene s dobrim namjerama, mogu imati dugoročne posljedice po prirodu.
Ono što je 1889. godine izgledalo kao jednostavan način pomoći mogućim brodolomcima pretvorilo se u ozbiljan izazov za očuvanje biljnog i životinjskog svijeta otoka.
Četiri koze nisu promijenile samo brojnost jedne vrste. Promijenile su cijeli odnos između biljaka, životinja i prostora u kojem su živjele.
Ova priča ostaje podsjetnik da prirodni sistemi imaju vlastitu ravnotežu i da unošenje nove vrste, čak i iz praktičnih razloga, može izazvati posljedice koje se osjećaju generacijama kasnije.
“U prirodi čak i mala odluka može pokrenuti promjene mnogo veće nego što ih je čovjek u trenutku donošenja mogao zamisliti.”
