Briga o unucima tokom penzije je nesumnjivo jedna od najispunjenijih obaveza. Ipak, brojne bake i djedovi oklijevaju da preuzmu ovu dužnost zbog iscrpljenosti koju ona može izazvati. Čitateljka Newsweeka je nedavno došao do spoznaje i izrazila je želju da se povuče iz odgovornosti pomaganja svojoj djeci u podizanju vlastite djece. Ova odluka je bila podstaknuta činjenicom da su ona i njen suprug pružili prekomjernu podršku, daleko iznad onoga što je bilo potrebno.
“Moj muž i ja smo dostigli starosnu granicu za penzionisanje. On će u septembru napuniti 66 godina, dok sam ja nedavno u junu proslavila 64. rođendan. Vrijedi spomenuti da čuvam djecu od svoje 42. godine. Iako jako cijenim svoje unuke, dođe trenutak kada čovjek osjeti da su učinili dovoljno. Iako moj muž vjeruje da je naša dužnost da pomognemo zbog našeg penzionerskog statusa, ja se s poštovanjem ne slažem.” – izjavila je na društvenim mrežama.
Prema njenom iskazu, ona i njen supružnik roditelji su dvije odrasle kćeri koje imaju izuzetno visoka očekivanja kada su u pitanju usluge koje im oni pružaju. Prema rečima ove bake, starija sin u porodici ima troje dece, starosti od 9, 18 i 21 godinu. Baka i njen suprug imali su značajnu ulogu u odgajanju djevojke 21-godišnjakinje, što je značajno opteretilo njihov život zbog problematičnog ponašanja koje je pokazivala. Uprkos tome, muž je uvjeravao baku da će se situacija vremenom popraviti.
Međutim, 21-godišnjakinja je zatrudnjela sa 16 godina, zbog čega su baka i njen suprug takođe preuzeli odgovornost za svoje praunuče. Baka čvrsto vjeruje da dolazi do trenutka kada teret postaje prevelik. Pored navedenih obaveza, baka i njen suprug odgajali su i unuka koji je sa njima živio od osnovne škole. Sada kada je završio srednju školu i sprema se da krene na koledž naredne jeseni, baka priznaje ogromnu žrtvu koju su podnijeli u smislu njihovog strpljenja, energije i finansija.
Izražavajući svoju frustraciju, ogorčena baka razmišlja o nevolji s kojom se suočava. Odnedavno njena mlađa ćerka, koja je upravo rodila svoje drugo dete, smatra da bi trebalo da joj pruže pomoć u brizi o njenoj deci, baš kao što su to činili i za njenog brata. Dok baka priznaje valjanost zahtjeva svoje kćeri, ona shvata da su njene godine uticale na njenu energiju i strpljenje. Nadalje, izražava razočaranje činjenicom da nijedna od njenih kćeri nije udata i da njihovi partneri ne zarađuju dovoljno finansijske stabilnosti. Označavajući ih kao “gubitnike”, ona izražava svoje stalno stanje ljutnje i ozlojeđenosti, posebno kada joj muž sugeriše da je njihova odgovornost da pomognu u podizanju ove djece. Usred ove životne drame, baka razmišlja o mogućim rešenjima ovih složenih okolnosti.
Jasne poruke uputila je dr. Gini Bertoli, terapeutkinja specijalizovana za bračne odnose. “Vaša tvrdnja je potpuno tačna. Posjedujete duboko razumijevanje svojih želja i granica, kao i jasan plan da ih ostvarite. Prisustvo jasnoće je zaista divno, čak i u trenucima nelagode. S druge strane, nedostatak znanja i bavljenje nesigurnom kontemplacijom može biti prilično uznemirujuće. Došli ste do faze u životu u kojoj žudite za oslobođenjem koje proizilazi iz donošenja vlastitih izbora, umjesto da snosite posljedice odluka koje donose drugi, čak i ako su te osobe vaša djeca. Najvažnije je da vaše pismo odražava snažnu čežnju da prihvatite i uživate u životu. Osjetim vašu čežnju da se oslobodite dodatnih obaveza koje su vaša djeca, iako olako, stavili na vaša ramena.” – izjavila je doktorka te savjetuje distanciranjem drugim roditeljima u sličnim situacijama.
