Nekada istaknuta ličnost Dnevnika RTS-a, voditeljica Petra Cvijić donijela je tešku odluku o odlasku s televizije nakon prometne nesreće. U beogradskom naselju Žarkovo, točnije u Vodovodskoj ulici 2012. dogodio se razoran incident. U njemu se voditeljica sudarila sa Slobodanom Bajićem, 73-godišnjakom, koji je žurno pokušavao preći ulicu na za to predviđenom pješačkom prijelazu. Cilj mu je bio uhvatiti autobus GSP-a koji ga je čekao s druge strane ceste. Iako je na mjestu nesreće davao znakove života, Slobodanu je hitno bila potrebna liječnička pomoć. Zahvaljujući brzoj reakciji hitne pomoći, odmah je prevezen u Urgentni centar.

Prema riječima Petre, osobe koja je upravljala vozilom koje je naletjelo na gospodina Bajića, njena izjava je sljedeća: “U očajničkom pokušaju da spriječim ovaj tragični događaj, brzo sam skrenula volan udesno, zatrubila i pritisnula kočnice. Nažalost, moj trud je bio uzaludan jer se kontakt nije mogao izbjeći. Bez oklijevanja sam zaustavila vozilo i pojurila prema čovjeku. Za nekoliko trenutaka okupilo se mnoštvo promatrača i jasno se sjećam da sam razgovarala s nekoliko pojedinaca. Jedna suosjećajna mlada žena postavljala je pitanja ozlijeđenom muškarcu, osiguravajući da ostane pri svijesti. U iskazu nevjerojatne hrabrosti, Slobodan je neustrašivo otkrio svoje osobne podatke – svoje ime, mjesto stanovanja, broj i imena voljenih unuka, pa čak i telefonski broj svoje žene. Ostala sam nepokolebljiva uz njega do dolaska hitne pomoći. Uvjerena od strane medicinskih stručnjaka da će sve biti u redu, konačno sam odustala od brige.

Nakon incidenta slučajno sam naišao na kontakt podatke obitelji Bajić. Zurio sam u telefonski broj napisan na papiru ono što mi se činilo kao vječnost, ne mogavši ​​smoći hrabrosti da ga okrenem. Što bih im uopće mogao reći? Kako bi reagirali kad bi čuli da je krivac za nesreću s druge strane žice? Na kraju sam smogao snage da obavim poziv. Razgovarao sam s Radovanom, sinom pokojnog Slobodana, i izrazio mu iskrenu sućut. Izmicali su mi detalji našeg razgovora, ali se sjećam da smo cijelo vrijeme održavali ton pun poštovanja. Raspitivao se kako sam, priznajući da je i sam vozač i da razumije da se takve nesreće mogu dogoditi svakome. Ovo su sjećanja koja je podijelila prije nekoliko godina.

Slobodan je nakon nesreće tragično podlegao ozljedama. Petra je nakon sprovoda donijela odluku da se povuče iz medijskih istupa tražeći utjehu i olakšanje od golemog tereta pritiska koji je nosila. “Trajanje ove muke je bilo predugo i nisam spremna upuštati se u bilo kakvu priču” – izjavila je nakon dugotrajnog sudskog postupka. Nakon presude Žalbenog suda koji je voditeljicu proglasio nevinom i potvrdio da je nije vozila nedozvoljenom brzinom, izrazila je želju da bude puštena.

Nakon što sam smogao snage, prioritetno sam posjetio gospođu Vasiljku, Bajićevu suprugu. Sa sobom sam nosio dvije ikone iz Ostroga: na jednoj je bio Sveti Vasilije, a na drugoj Bogorodica koja drži malog Isusa. Tijekom našeg razgovora preuzeo sam punu odgovornost za nesreću i naglasio da se mogla dogoditi svakome. Izrazio sam duboko kajanje i razumijevanje za tragediju koju su proživljavale i obitelji Bajić i Cvijić. Težina sjećanja stalno je prisutna u mojim mislima, proganja me danju i noću, podsjećajući me na trenutak kada sam primila vijest da je moja majka prebačena u bolnicu u Užice nakon što je čula za pješački incident u kojem je bila moja kćer. Moje sestre, sve tri, još nisu pronašle utjehu od silnih vijesti i optužbi. Važno je napomenuti da su te optužbe uslijedile nakon što nikada nisam posjetio udovicu Slobodana Bajića.

Petra je izrazila koliko su duboko na nju utjecale priče koje okružuju njezinu financijsku situaciju i glasine o značajnom plaćanju odvjetniku. Tražeći utjehu, vratila se u samostan, pronalazeći utjehu u svojoj dobro utvrđenoj reputaciji pobožnosti. Petra, koja nastavlja svoj rad u industriji vijesti iza scene, podijelila je svoju stalnu potragu za unutarnjim mirom unutar svetih granica naših vjerskih svetišta. Ostaje odlučna u svojoj odlučnosti da ustraje na ovom transformativnom putovanju, prepoznajući njegovu duboku sposobnost emocionalnog i duhovnog iscjeljivanja. Iako možda danas ne krasi naše televizijske ekrane, Petra je nepokolebljivo predana svom osobnom razvoju i dalje je nepokolebljiva. Utjecaj ovog incidenta duboko su osjetile i žrtva i Petra, vozačica, koja je podnijela ogromnu emocionalnu težinu okolnosti. Petrina priča zrači empatijom i tjeskobom dok prepričava događaje iz te kobne 2012. godine.

Preporučujemo