Izraz “Pizza capricciosa” potječe iz talijanskog jezika i prevodi se kao “kapriciozna pizza”. Značenje iza ovog imena sasvim je logično.
Iako je capricciosa pizza jedna od najomiljenijih pizza u našoj zemlji, priprema se drugačije od talijanskog pandana. U većini naših restorana, kada zatražite capricciosu pizzu, vjerojatno će doći prelivena umakom od rajčice, šunkom, sirom, gljivama i jednom zelenom maslinom u sredini.
Kod naručivanja iste pizze u Italiji dolazit će sa šunkom, sirom, rajčicama, gljivama i crnim maslinama te mariniranim srcima artičoka u maslinovom ulju koji su neizostavni dodatak. Talijanski prijevod za “Pizza capricciosa” je “hirovita pizza”, prikladan naziv jer se sastojci koji se koriste razlikuju od regije do regije. Neka područja Italije čak uključuju kapare, kobasice ili inćune u svoju capricciosu.
Kako priča kaže, početna iteracija razigranog jela sada poznatog kao pizza osmišljena je 1937. u rimskoj zalogajnici La Capricciosa, a kasnije je krštena u njenu čast. Prema legendi, kulinarski umjetnici koji su tamo radili suočili su se sa zadatkom iskorištavanja ostataka sastojaka i odlučili su “isprazniti hladnjak”, kreativno kombinirajući ono što su imali pri ruci kako bi proizveli prvu otkačenu pizzu.
Hrskava podloga od tijesta sadržavala je mrlje od šunke i mozzarelle, upotpunjena bogatim umakom od rajčice. Preljevi su uključivali šaku maslina i artičoke, kao i svježe ubrani bosiljak, spajajući okuse u ukusnu harmoniju.
Unatoč činjenici da capricciosa pizza iz Italije dijeli mnoge sastojke s quattro stagioni ili pizzom “četiri godišnja doba”, način na koji su ti sastojci raspoređeni na površini tijesta je različit, što rezultira različitim vizualnim izgledom.
Talijanska kuhinja prilagodljiva je izrazitoj klimi svojih regija. Kao rezultat toga, pojavile su se moderne varijante pizze koje se odvajaju od tradicionalnog jela korištenjem nekonvencionalnih sastojaka.
Na primjer, havajska pizza prelivena je ananasom, dok ruska pizza Moskva kombinira sardine, tunu, skušu i losos. Brazilci su također razvili vlastite jedinstvene nadjeve, poput graška, prepeličjih jaja, pa čak i grožđa za svoju pizzu.
Dovoljna je jedna vrećica suhog kvasca ili dvadesetak grama svježeg kvasca.
Mjera od 400 grama brašna meke konzistencije.
Jedna žličica soli.
Dvije žlice maslinovog ulja.
Topla voda u količini od 150 mililitara.
Približna količina soka od rajčice je oko 70 mililitara.
Dodajte origano po svom ukusu.
Samo prstohvat soli.
Sir
šunka
šampinjoni
Za početak procesa dizanja pomiješajte kvasac sa žličicom šećera, dvije žličice brašna i malo mlake vode. Nakon toga pokrijte zdjelu poklopcem namijenjenim za kvasac ili kuhinjskom krpom i ostavite da odstoji nekoliko minuta.
Započnite dodavanjem brašna, soli, ulja i tople vode u smjesu, a zatim mijesite tijesto dok ne postane mekano i ljepljivo. Kada je gotovo, ostavite tijesto da odstoji u pokrivenoj zdjeli na toplom mjestu otprilike trideset minuta. Nakon što to vrijeme prođe, podijelite tijesto na dva dijela za dvije odvojene pizze, a zatim svaki dio razvaljajte u okrugli oblik na papiru za pečenje. Zatim razvučeno tijesto prelijte sokom od rajčice, a prije filovanja po želji pospite origanom.
Pizzu stavite na papir za pečenje, zatim je prebacite na pleh i stavite u pećnicu. Pecite otprilike 10 minuta ili prilagodite vrijeme željenoj razini pečenja.
