Za vrijeme boravka u Beogradu Gordana Bajloni slovila je za izuzetnu ženu koja je osvajala sve one koji su je sreli. Međutim, njezina obitelj propatila je kroz traumatične događaje koji su je doveli do njenog odlaska iz Srbije, da se nikada više nije vratila. Pokojni Ignjat Bajloni bio je poznata osoba koja je odigrala ključnu ulogu u razvoju i uspjehu Beograda. Njegova kći Godana Bajloni ipak se odlučila ne oslanjati na očevu reputaciju. Umjesto toga, posvetila se marljivom radu i ustrajnosti, te na kraju postala žena velikog intelekta i profinjenog ponašanja.
Nažalost, njezina se obitelj tijekom rata suočila s velikim nedaćama i bila je prisiljena pobjeći u Portugal, da se više nikada ne vrati u Srbiju. Na svom je putovanju Godana ponijela samo nekoliko dragih uspomena iz dana prosperiteta. Rođen u Litomišlu u Češkoj, Ignjat Bajloni učio je kožarski zanat i radio zajedno sa svojim bratom. Tražeći bolji život, odlučio se preseliti u Ameriku. Međutim, njegova sestra i šogor Antonín Němec, koji su se već bili nastanili u Srbiji, uvjerili su ga da se s obitelji preseli u njihovu rezidenciju. Po dolasku u Srbiju 1855. godine nastanio se na Topčiderskom brdu i pored povrtlarstva nastavio da radi kao kožar. Jakov, njegov najstariji sin, šegrtovao je kao bačvar u pivovari u Beču, a kasnije je radio kod bačvara Kincel u Beogradu. Drugi sin Anton izučio je mlinarski zanat od strica Nijemca, koji je držao pod zakupom državni mlin u Bratincu na Mlavi. Treći sin Venčeslav, poznat i kao Vasa, ostao je s ocem, dok je najmlađi sin Jovan nastavio školovanje na Vojnoj akademiji.
Između 1858. i 1878. Bajlonijevi su držali gostionicu na Hajduk Veljkovom vencu. Kasnije je Antonjin Njemec kupio zgradu od Milosava Pazarca na Tobdžijskoj pijaci. Nakon završetka gradnje, Njemec je upravu gostionice povjerio Ignjatu. Godine 1869. Bajloni je dobio oronuli državni mlin koji se nalazio na rijeci Mlavi u Malom Crniću. Tim je mlinom kasnije upravljao njegov sin Anton, koji je potrebne vještine naučio od strica, a također je završio naukovanje u stranim mlinovima. Dodatno, Bajloni je nabavio 30 hektara zemlje na kojoj se bavio poljoprivrednim aktivnostima, točnije uzgojem goveda i svinja koje je prodavao u Budimpešti. U početku je kupio malu ručnu pivovaru, koja je kasnije zamijenjena većom.
Nadograđena pivovara opremljena je najnovijim strojevima renomiranih svjetskih tvornica i jedna je od prvih koja je koristila električnu energiju iz Beogradske elektrane. Godine 1900. dobio je značajna priznanja za svoje proizvode na Svjetskoj izložbi u Parizu. Godine 1870. započela je gradnja parnog mlina koji je dovršen dvije godine kasnije pod imenom Ignjat Bajloni i sinovi, iako su mlin posjedovali samo sinovi jer je Ignjat Bajloni tada već preminuo. Unatoč općem priznanju Gordanine obitelji, njezina je najstarija kći živjela usamljeničkim životom unutar dvorca u Lisabonu. Ova kći je bila dobro obrazovana, zapanjujuće lijepa, financijski uspješna i izdvojena iz gomile. Prije rata bila je prigrljena u brojnim društvenim krugovima.
Živeći sama u Lisabonu, Gordana je pristala na razgovor tek nakon brojnih provjera da li je netko slao Miru, postoji li neki konkretan motiv ili su potrebni dodatni koraci da se otkrije istina. Nakon što je temeljito ispitala sve mogućnosti, Gordana je pristala na intervju pod jednim uvjetom: da će se dijeliti samo posthumno. Mira je uvažila Gordaninu molbu. Naslijedivši očev poduzetnički duh, preuzela je tvornicu u Lisabonu i uronila u turističku industriju.
Njezina je ljepota bila toliko upečatljiva da nas je tjerala da neprestano snimamo njezinu sliku. Tijekom našeg posjeta rezidenciji mog ujaka, igrali smo nogomet na njihovom teniskom terenu. No, Gordana je bila obzirna i odlučila se za tenis. Dok smo bili u Crnićima, gdje su Bajlonovi imali mlinove i druge sadržaje, prisjećam se njezine ljubavi prema konjima i prirodi. Njezine jahačke sposobnosti bile su izvanredne i nije imala rezervi prema hranjenju konja šećerom iz ruke. Mnogi su ljudi bili zavidni dok su se borili da shvate kako žena može biti imućna, inteligentna i privlačna. Prema riječima Ljubice Đorđević, njezine sestre od strica, takva kombinacija bila je iznimno rijetka.
