Mara Jurić je jedna od tri još uvijek žive osobe koje su preživjele pogrom koji je zadesio srpsko stanovništvo u Livnu 1941. godine i samo u jamu Ravni Dolac je tada bačeno 218 djece i žena a među njima je bila i Mara.
Kako je preživjela pad sa visine od 46 metara i među leše*ima bez hrane i vode sljedeća 42 dana zajedno sa još 13 osoba ni do dan danas nije objašnjeno. Ona je tada imala samo sedam godina ali se sjeća kako su ustaše došle u njihovo selo i sve porodice okupile i povele prema jami. Kada su stigli na njen rub čitali su njihova imena i onda bi ih gurali u jamu.
Mara kaže da su među ustašama bile njihove prve komšije a nakon što su ih sve pobacali u jamu počeli su da ih zatrpavaju kamenjem i da bacaju bombe. Polovina od osoba koje su gurnute u jamu su bile djeca a kako Mara kaže na dnu jame ih je bilo dosta preživjelih ali su u sljedećim danima umirali jedno za drugim. Ona se sjeća da je nekoliko dana bila ispod leša jedne žene i da je stalno dozivala svoju mamu koja ju je uspjela izvući i tada je vidjela da je sva u ranama.
I Milica Maljković koja je tada imala deset godina se sjeća da nisu imali ni hrane ni vode a nisu mogli ni da izađu iz jame pa su lizali rosu sa zidova a jednu noć je pala kiša pa su tkaninu umakali u baru i kvasili usta. One su danima i noćima dozivale u pomoć da bi ih nakon 42 dana čuli čobani a jedan od njih je otrčao po svog oca i rekao mu da u jami ima još živih srba. On je otišao kod ustaša i njihovom pretpostavljenom ispričao šta je čuo od sina a ovaj se uhvatio za glavu i naredio da ih odmah izvuku. Ostatak pročitajte ovdje.
