Cijeli život je proveo u košarci, trenirajući 26 timova u 13 zemalja. Ljudi su govorili da je imao lošu narav i bio je oštar. On je također bio svjestan etiketa, ali je tvrdio da nijedna od njih nije istinita. Rekao je i da igrači koje trenira znaju da je pošten čovjek. Priznao je da je kroz svoju karijeru grdio i psovao, ali se uvijek borio za igrače i njihove plate.Kada su košarkaši odustali od studija, išao je u školu da razgovara sa profesorima… Podučavao je mnoge mlade ljude i takođe Učio mnoge mlade ljude. Danas mu je učiteljica iz Juga. Imao je “moćan” razlog za puštanje brade. Vlade Đurović – trenerski mađioničar bez premca čije reči danas imaju ogroman uticaj. Ovo je njegova životna priča. Prvo, detinjstvo: – Rođen sam 1948. godine u Beogradu u udbaškoj porodici. Inače, mi smo iz Bosne, iz Rumunije. Moj otac se zove Danilo, a majka Mileva. Moj otac je bio novi vojnik i nosilac gerilskog spomenika. Sa njima sam živeo na Senjaku do svoje 26. godine, a onda smo se supruga i ja preselili u centar grada. To su neke od mojih karakteristika – rekao je za Kurir.
Jasno je da nisu popularni. – Živjeli smo u zgradi “Udbina” prekoputa sajma, pored kuća i vila koje su prije rata bile tuđe. Ostali su služili kralju prije rata. Mrze nas i ja ih razumijem. Ipak, nekako smo stigli do njihovog stana i natjerali ih u mali prostor, u potkrovlje ili podrum. Logično rečeno, tadašnje vlade to nisu razumjele. – Kao dete nisam mogao da shvatim zašto nas ne vole. Na primjer, išao sam sa mamom na pijacu i vidio sam da nas iskosa gledaju. Gospodo, to je bio drugi svijet, muškarci su nosili kape i kapute, a moji roditelji i komšije nisu bili tako obučeni. Kad ih vidim, mama me uvijek povuče i kaže: “Pustite ih, oni su ostaci, mi smo proletarijat i komunisti, a oni su gospoda.” Sve zanima zašto vlada a ne vlada?
– Ime sam dobio po očevom drugu iz rata i nije mi se sviđalo kad sam bio mali. U Beogradu je tada bilo moderno ime Vlada i ja sam voleo da mi to bude ime, pa sam se tako i predstavljao. Kad sam završio gimnaziju i upisao fakultet, lična karta je bila na Vlade, diploma na Vlada, pa je tu bilo sto čuda. Krivo mi je što mom sinu nisam dao ime Danilo, mnogo sam voleo to ime.
