Naša narodnjačka estrada je jako profitabilna i dugi niz godina se pojavljuju kojekakvi pjevači i pjevačice koji ostvaruju uspjeh sa sve manje talenta. Stariji pjevači kao što je Jašar Ahmedovski se danas cijene radi vokalnih sposobnosti i hitova, ali ni njima život nije baš uvijek bajna stvar kao što ćemo vidjeti u ovom članku.
Jašar potiče iz Makedonije gdje je proveo djetinjstvo dok se nije preselio u Sarajevo da pohađa srednju medicinsku školu. Završio je samo dva razreda jer je shvatio da je njegova prava ljubav i životno zvanje zapravo muzika. Pjevao je po restoranima za dupli honorar i vazda je bilo krcato. Društvo je pronašao u krugovima drugih narodnjačkih pjevača kao što su Šaban Šaulić, Mile Kitić, Haris Džinović i drugi takvi. Svoju vječnu ljubav Snežanu je upoznao kad su oboje imali 18 godina i još su zajedno, a ceremonija vjenčanja im je bila uz miran ručak umjesto svadbe ili tuluma.
Mnogo je novaca zaradio i još je jako popularan, ali postoje dvije stvari koje će ga uvijek goniti. Jedna od tih je to što nisu uspjeli dobiti svoje dijete jer Jašar mnogo voli djecu i svoje nećake i nećakinje obožava, a razmišljaju o usvajanju dijeteta iako je to komplikovano.
Druga najveća tuga mu je smrt brata Ipčeta Ahmedovskog koji je poginuo prije 28 godina. Jašar kaže da bi Ipče danas bio najveći pjevač narodnjaka jer je odlično pjevao i imao talenta. Dugo mu je vremena trebalo da počne uživo izvoditi pa čak i privatno slušati pjesme pokojnog brata. Kaže da su mu svi s estrade okrenuli leđa kad je izgubio Ipčeta, pa mu neki čak nisu ni saučešće izjavili, pa Jašar stoga danas i ne priča s njima.
