Za danas smo za vas pripremili jednu caku koja će učiniti da prženi krompir bude puno ukusniji i hrskaviji. Naime krompir je namirnica koja je i najčešći prilog raznim jelima posebno mesu. U Engleskoj su poznati specijaliteti u kombinaciji sa ribom a upravo tamo kuhari prje prženja u krompir dodaju malo sirćeta.

Kašika sirćeta može pomoći da pečeni krompir dobije hrskaviju koricu i mekanu sredinu

Pečeni krompir djeluje kao jedno od najjednostavnijih jela, ali upravo kod njega često nastaje isti problem: spolja brzo potamni, dok sredina ostane tvrda, ili unutrašnjost omekša, ali korica nikada ne postane dovoljno hrskava. Rješenje se, prema ovom načinu pripreme, ne krije samo u temperaturi rerne niti u količini ulja, već u koraku koji prethodi pečenju. Krompir se najprije kratko kuha, a u vodu se tokom kuhanja dodaje jedna kašika sirćeta. Ovaj jednostavan potez pomaže da komadi zadrže oblik, dok se njihova unutrašnjost priprema za kasnije pečenje u rerni.

Krompir je prilog koji se lako uklapa uz meso, ribu, povrće, salate i različite umake. Upravo zato se često priprema bez mnogo razmišljanja: oguli se, začini, stavi u tepsiju i čeka da porumeni. Ipak, takav postupak ne daje uvijek isti rezultat, naročito ako su komadi različite veličine ili ako se krompir stavi u rernu potpuno sirov.

Kada se površina prebrzo zapeče, unutrašnjost može ostati nedovoljno mekana. Ako se, s druge strane, krompir peče duže na slabijoj temperaturi, može postati mekan, ali bez izražene korice. Zato se priprema prije pečenja pokazuje kao važan dio cijelog postupka, a ne samo dodatni korak koji se može preskočiti.

Jednaki komadi važniji su nego što se čini

Priprema počinje već kod rezanja. Krompir je potrebno oguliti, oprati i isjeći na približno jednake komade. To nije samo pitanje urednog izgleda u tepsiji. Slična veličina omogućava da se svi komadi kuhaju i peku približno istim tempom.

Ako je dio krompira sitno narezan, a drugi komadi ostanu mnogo veći, manji će omekšati znatno ranije. Tokom kasnijeg pečenja oni mogu previše potamniti dok veći tek dostižu odgovarajuću teksturu. Zato je korisno već na početku odvojiti nekoliko trenutaka i pokušati da komadi budu što ujednačeniji.

Nakon rezanja krompir se stavlja u šerpu sa vodom i počinje kuhati. Ovaj korak omogućava da njegova unutrašnjost omekša prije nego što stigne u rernu. Kasnije se tokom pečenja ne mora čekati da toplota prodre do sredine, pa se više pažnje može posvetiti stvaranju zlatne i čvrste površine.

Prethodno kuhanje zato ne treba posmatrati kao nepotrebno produžavanje recepta. Ono zapravo razdvaja dvije faze pripreme: prvo se postiže odgovarajuća mekoća unutrašnjosti, a zatim se u rerni stvara željena korica.

Zašto se u vodu dodaje sirće

Dodavanje sirćeta zanimljivo je upravo zato što nema zadatak da krompir pretvori u kiselo jelo. Jedna kašika raspoređena u vodi za kuhanje predstavlja malu količinu, a prema ovom receptu služi prije svega kao pomoć u očuvanju strukture površine.

Dok unutrašnjost komada postepeno omekšava, cilj je da se spoljašnji sloj ne raspadne potpuno prije nego što krompir stigne u tepsiju. Upravo ta kombinacija omogućava da komad ostane dovoljno stabilan za miješanje sa uljem i začinima, a zatim u rerni razvije izraženiju koricu.

Nakon kuhanja krompir treba pažljivo procijediti. Nije korisno odmah ga, potpuno mokrog, prebaciti u tepsiju. Voda koja ostane na površini može usporiti stvaranje korice jer se u rerni najprije mora pretvoriti u paru prije nego što površina počne ozbiljnije da se peče.

Zbog toga se preporučuje nekoliko minuta odmora poslije cijeđenja. Kratko prohlađivanje i prosušivanje omogućavaju da površina izgubi dio viška vlage. Tek tada krompir je spreman za ulje, začine i završnu fazu u rerni.

Hrapava površina tokom pečenja može postati najhrskaviji dio

Kada se krompir procijedi i malo prosuši, može se prebaciti u veću posudu ili direktno u tepsiju. Zatim se dodaje mala količina ulja i začini po ukusu. Osnovna kombinacija soli i bibera sasvim je dovoljna, ali mogu se dodati mljevena paprika, bijeli luk, ruzmarin, timijan, origano ili drugi začini.

Količina ulja ne mora biti velika. Cilj je da svaki komad dobije tanak, ravnomjeran sloj koji će pomoći da površina tokom pečenja dobije boju i teksturu. Pretjerivanje sa uljem može učiniti jelo težim, bez nužne prednosti kada je riječ o hrskavosti.

Tokom miješanja nije potrebno biti previše nježan. Ako se rubovi pojedinih komada malo izgrebu ili postanu hrapavi, upravo ti sitni neravni dijelovi tokom pečenja mogu postati posebno rumeni i hrskavi. Takva površina ima više tačaka koje dolaze u dodir sa vrućim uljem i zrakom.

Važno je ipak da krompir nije toliko prekuhan da se potpuno raspada pri prvom miješanju. Cilj je dobiti omekšanu unutrašnjost i površinu koja se može blago nahrapaviti, ali da komadi i dalje zadrže oblik.

Krompiru treba prostor u tepsiji, a ne gomila

Raspored u tepsiji jedan je od detalja koji lako poništi sav prethodni trud. Ako se krompir nagura u debeo sloj i komadi leže jedan preko drugog, između njih se zadržava para. U takvim uslovima oni se više pare i kuhaju nego što se peku, pa korica ostaje mekša.

Najbolje je rasporediti ih u jednom sloju, sa dovoljno prostora da vrući zrak može cirkulisati između komada. Na taj način veća površina dolazi u direktan kontakt sa toplotom, a vlaga lakše izlazi iz tepsije.

Prema dostavljenom receptu, rerna se prethodno zagrijava na 180 stepeni Celzijusa. Vrijeme pečenja nije potpuno fiksno jer zavisi od veličine komada, njihove količine i karakteristika same rerne. Zbog toga je korisnije pratiti boju i teksturu nego oslanjati se samo na minute.

Tokom pečenja krompir se može provjeriti i po potrebi pažljivo okrenuti. Ako jedna strana brže tamni, okretanje omogućava da se i ostale površine ravnomjernije zapeku. Gotov je kada dobije zlatnosmeđu boju, hrskave rubove i mekanu sredinu.

Začini se mogu prilagoditi ostatku obroka. Uz klasičnu so i biber može se koristiti bijeli luk, dok mljevena slatka paprika daje dodatnu boju i aromu. Ruzmarin, timijan i origano odgovaraju mediteranskim kombinacijama, a čili ili ljuta paprika mogu dati nešto intenzivniji ukus.

Važno je da se svi začini rasporede ravnomjerno prije nego što krompir ode u rernu. Tanki sloj ulja pomaže da ostanu na površini, pa svaki komad dobija približno isti intenzitet ukusa.

Cijeli postupak može se svesti na nekoliko jasnih koraka: krompir oguliti i isjeći, staviti ga da se kuha, poslije otprilike 13 minuta dodati kašiku sirćeta i nastaviti kuhanje do željene mekoće. Nakon toga ga treba ocijediti i ostaviti nekoliko minuta da se prosuši.

Slijede ulje i začini, kratko miješanje kojim se površina može malo nahrapaviti i raspoređivanje u dovoljno prostranu tepsiju. U prethodno zagrijanoj rerni krompir se zatim peče dok ne dobije boju i teksturu koja odgovara ukusu.

Na taj način jednostavan prilog dobija izraženiju strukturu bez komplikovanih sastojaka. Mekana sredina nastaje zahvaljujući prethodnom kuhanju, dok prosušena i blago hrapava površina u rerni dobija rumenu koricu. Upravo kombinacija tih malih koraka običan pečeni krompir može pretvoriti u prilog koji se razlikuje već pri prvom zalogaju.

“`