Vrlo često  svakodnevnom životu dolazimo u kontakt sa osobama koje se pretvaraju. To nije čudno jer je dvoličnost karakteristika mnogih ljudi. Oni glume da im se sviđate i da su vam prijatelji jer od vas najčešće očekuju neku korist. Da biste takve osobe prepoznali u svom okruženju potrebno je da obratite pažnju na nekoliko stvari.

Šest ponašanja koja mogu otkriti neiskrenu naklonost: riječi često govore jedno, a postupci drugo

Neiskrena naklonost rijetko se otkriva kroz jednu veliku grešku ili otvoreno priznanje. Mnogo češće postaje vidljiva tek kada se tokom vremena počnu ponavljati sitni neskladi između riječi i ponašanja. Neko može biti ljubazan, nasmijan i spreman na komplimente, a da istovremeno umanjuje vaše uspjehe, javlja se uglavnom kada mu nešto treba ili o vama pred drugima govori sasvim drugačije. Nijedan pojedinačni znak nije dovoljan da se nekoga proglasi neiskrenim, ali kada se isti obrasci iznova vraćaju, vrijedi obratiti pažnju na ono što postupci govore.

Ljudi iz različitih razloga ne pokazuju uvijek otvoreno šta zaista osjećaju prema nekome. Posao, zajedničko društvo, porodične okolnosti ili jednostavna želja da se izbjegne neprijatan sukob mogu dovesti do toga da osoba ostane pristojna čak i kada ne osjeća stvarnu bliskost.

Zato sama ljubaznost nije dokaz iskrene naklonosti, kao što ni jedan hladniji pogled ili nespretno izgovorena rečenica nisu dokaz neprijateljstva. Mnogo više govori dosljednost kroz vrijeme – da li riječi i postupci uglavnom šalju istu poruku i kako se osoba ponaša kada od odnosa nema neposrednu korist.

Osmijeh i ton glasa ponekad otkrivaju nesklad koji riječi skrivaju

Jedan od detalja koji se najlakše primijeti jeste osmijeh koji djeluje više kao društvena obaveza nego kao iskrena reakcija. Osoba se može nasmiješiti pri susretu, ali izraz lica ipak može ostati hladan, ukočen ili distanciran.

Kod spontanog osmijeha promjena se najčešće ne vidi samo na usnama. Cijelo lice može djelovati opuštenije, uključujući područje oko očiju. Ipak, takav detalj nikada ne treba koristiti kao nepogrešiv „test“ nečijih osjećaja. Umor, nervoza, povučenost ili jednostavno drugačiji način izražavanja mogu izgledati veoma slično.

Mnogo je značajnije ako osoba redovno djeluje hladno upravo prema vama, dok se u društvu drugih ponaša mnogo spontanije. Tada kontrast postaje važniji od jednog pojedinačnog osmijeha.

Slična stvar događa se i s tonom glasa. Rečenica poput „Baš mi je drago zbog tebe“ može zvučati iskreno i toplo, ali može biti izgovorena i na način koji ostavlja utisak ironije, nelagode ili prisile. Riječi su iste, ali način na koji su izgovorene potpuno mijenja njihov doživljaj.

Posebno se može primijetiti promjena tona kada razgovor dođe do nečega što vam mnogo znači. Novi posao, uspjeh, veza, pohvala ili neki drugi lijep događaj ponekad izazovu naglu promjenu u ponašanju osobe koja je do tada djelovala prijateljski.

Govor tijela također može djelovati kontradiktorno. Neko može reći da mu je drago što vas vidi, a istovremeno okretati tijelo od vas, izbjegavati pogled ili djelovati izrazito ukočeno. Takvi signali mogu govoriti o nelagodi, ali tek ako se ponavljaju u sličnim situacijama dobijaju veći značaj.

I fizička bliskost može ostaviti sličan utisak. Formalan zagrljaj nakon kojeg se osoba odmah odmakne ili dodir koji izgleda kao da je napravljen samo zato što situacija to nalaže nije automatski znak netrpeljivosti. Ali ako je navodna bliskost stalno praćena vidljivom distancom, odnos može početi izgledati drugačije nego što se predstavlja riječima.

Način na koji reaguje na vaš uspjeh može reći mnogo

Jedan od uočljivijih obrazaca pojavljuje se kada osoba gotovo svaki vaš lijep trenutak uspije umanjiti. Ne mora otvoreno reći da joj smeta što vam ide dobro. Ponekad će se nezadovoljstvo sakriti upravo iza rečenice koja na prvi pogled zvuči bezazleno.

Nakon dobrog poslovnog rezultata možete čuti: „Ma imao si sreće.“ Ako podijelite neku važnu životnu novost, odgovor može biti: „Vidjet ćemo koliko će to trajati.“ Čak i kompliment može dobiti dodatak koji mu mijenja smisao, poput rečenice: „Super izgledaš, nisam očekivala da će ti to tako dobro stajati.“

Svaka od tih rečenica pojedinačno može biti nespretna šala ili loše odabrana formulacija. Problem nastaje kada gotovo svaki uspjeh dočeka isti obrazac – umanjivanje, relativizovanje ili pokušaj da se vaš rezultat objasni srećom, okolnostima ili tuđom pomoći umjesto vašim trudom.

Iskrena osoba ne mora reagovati glasnim oduševljenjem na svaku dobru vijest. Ljudi imaju vlastite probleme, obaveze i različite načine pokazivanja emocija. Međutim, velika je razlika između suzdržane reakcije i stalne potrebe da se nečija sreća spusti nekoliko stepenica niže.

Reakcija na tuđi uspjeh zato ponekad otkriva više nego ponašanje u teškim trenucima. Neko može biti uz vas kada prolazite kroz problem, ali imati teškoću da se iskreno raduje kada vam stvari krenu dobro. Tek kada se takva reakcija ponavlja, postaje razumno zapitati se kakva je zapravo priroda odnosa.

Ako odnos postoji samo kada je potrebna usluga, ravnoteža brzo nestaje

Drugi obrazac najbolje se vidi tek kada odnos posmatrate kroz duži period. Osoba vam se možda često javlja i razgovori mogu djelovati prijateljski, ali gotovo svaki kontakt ima isti završetak – nešto joj treba.

Jednom je to savjet, drugi put informacija, prevoz, pomoć oko posla, pozajmica ili emocionalna podrška. Dok ste dostupni i spremni pomoći, komunikacija može biti izrazito topla, a vi možete često slušati koliko ste važni i koliko se vaše prisustvo cijeni.

Prava slika odnosa postaje jasnija kada se uloge zamijene. Ako vaše poruke ostaju bez odgovora, osoba je redovno prezauzeta kada vi trebate pomoć, a zatim se ponovo pojavljuje čim joj nešto zatreba, problem više nije samo u povremenoj zauzetosti.

Prijateljstvo naravno podrazumijeva traženje pomoći. Bliski ljudi jedni drugima trebaju, savjetuju se i oslanjaju jedni na druge. Ključna razlika nalazi se u uzajamnosti. Ako jedna strana stalno uzima podršku, a gotovo nikada je ne pruža, odnos s vremenom sve više podsjeća na uslugu.

Takva osoba pritom uopće ne mora biti otvoreno nepristojna. Može se lijepo zahvaljivati, davati komplimente i održavati privid bliskosti. Ipak, ako kontakt redovno počinje tek kada postoji neka korist, upravo postupci daju jasniju sliku od lijepih riječi.

Najveći problem nastaje kada postoji jedno lice pred vama, a drugo iza leđa

Posebno ozbiljna situacija nastaje kada preko drugih ljudi počnu dolaziti informacije koje se potpuno razlikuju od ponašanja osobe u vašem prisustvu. Pred vama može biti nasmijana, ljubazna i podržavajuća, dok u razgovorima s drugima ismijava vaše odluke, prepričava slabosti ili dijeli privatne stvari koje ste joj povjerili.

Nije svako neslaganje isto što i pričanje iza leđa. Ljudi imaju pravo imati drugačije mišljenje, kritikovati nečiju odluku ili razgovarati o određenoj situaciji s osobom kojoj vjeruju. Problem nastaje kada se sistematski grade dva potpuno različita odnosa – jedan u vašem prisustvu i drugi kada vas nema.

Situacija je još ozbiljnija ako se povjerljive informacije koriste da biste pred drugima izgledali lošije ili ako osoba svojim pričama namjerno podstiče sukobe. Tada više nije riječ samo o pitanju sviđate li se nekome, nego i o povjerenju koje je narušeno.

U svim ovim primjerima ponavlja se isti princip: jedna neprijatna rečenica, jedan hladan osmijeh ili jedan propušten poziv nisu dovoljni da se donese veliki zaključak. Značenje se pojavljuje tek onda kada se ponašanje ponavlja i postaje prepoznatljiv obrazac.

Distanca ne mora značiti svađu. Moguće je ostati korektan i pristojan, a istovremeno prestati ulagati istu količinu vremena, energije i povjerenja u odnos koji je očigledno jednosmjeran.

Jedan od najjednostavnijih načina da se procijeni odnos jeste prestati ga održavati potpuno samostalno. Kada više niste uvijek prvi koji zove, pomaže, organizuje susrete ili rješava probleme, brzo se može pokazati koliko je druga osoba sama spremna doprinijeti toj bliskosti.

Istovremeno, nije korisno analizirati svaki pogled, poruku ili promjenu tona i pokušavati sa sigurnošću pogoditi šta neko misli. Tuđe misli nije moguće pouzdano čitati, a stalno traženje skrivenih značenja može stvoriti više nemira nego odgovora.

Mnogo su konkretnija pitanja vezana za ponašanje kroz vrijeme. Poštuje li osoba vaše granice? Čuva li privatne stvari koje joj povjerite? Može li biti prisutna i kada joj ništa ne treba? Postoji li prostor i za vaše potrebe? Može li prihvatiti vaše dobre vijesti bez stalne potrebe da ih umanji?

Ako odgovori na takva pitanja uporno ostaju negativni, nije potrebno pronaći savršenu etiketu niti drugu osobu natjerati da prizna šta osjeća. Sasvim je dovoljno odlučiti da joj se pruži manje pristupa vlastitom vremenu, privatnosti i emocionalnoj energiji.

Pristojnost i stvarna bliskost nisu isto. Pristojnost je normalan dio društvenog života i može postojati čak i između ljudi koji se međusobno ne vole. Bliskost traži nešto više – povjerenje, uzajamnost i dosljednost između onoga što osoba govori i načina na koji se ponaša.

Zato nema potrebe sumnjati u svaki osmijeh niti svaku nespretnu rečenicu pretvarati u dokaz skrivene netrpeljivosti. Ljudi imaju loše dane, različite temperamente i načine komunikacije. Ali kada se hladnoća, ironičan ton, distanca, umanjivanje uspjeha, odnos iz koristi i negativno pričanje iza leđa počnu redovno pojavljivati zajedno, tada postoji dobar razlog da se odnos posmatra pažljivije.

Najkorisnija reakcija često nije pokušaj da promijenite drugu osobu, već odluka koliko prostora joj želite dati u vlastitom životu. Oni koji vas iskreno cijene ne moraju savršeno reagovati u svakoj situaciji, ali kroz vrijeme njihovo ponašanje uglavnom pokazuje poštovanje, pouzdanost i spremnost na uzajamnost.

Upravo zato ovih šest ponašanja ne treba shvatiti kao poziv na brzo osuđivanje drugih. Njihova vrijednost je u tome što usmjeravaju pažnju na ono što se ponavlja. Jedna situacija može biti slučajnost ili loš dan, ali dugotrajan nesklad između lijepih riječi i sasvim drugačijih postupaka govori mnogo više.

“`