Većina ljudi je sklona da osudi druge zbog nekih postupaka a da pojma nemaju kakva je njihova životna priča i kakve probleme i brige imaju. Naša današnja priča govori upravo o tome.
- Miris sapuna i pare zavladao je malom kuhinjom elitnog restorana “Kraljeva Kruna”. U kutu je tiho i znojno sjedila Olivia Ritchie, koja je neprestano bila okupirana pranjem posuđa i podova. Ruke su joj bile izranjavane od posla, ali u njezinim je očima bilo sklada i odlučnosti. Njezini su prihodi bili niski, jedva dovoljni da osigura hranu za svoja dva sina, Noaha i Liama. Posvetila se kasnim satima, a kada se vratila kući, djecu je dočekala s osmijehom, iako je na putu bila gladna. Majka samotnica koja se nije dala. Olivia je odrasla bez roditelja, u sirotištu. Život joj je usadio naviku da se sama bori.
Kad je naišla na Wyatta, simpatičnog taksista, vjerovala je da je konačno pronašla sklad. Imali su blizance, mali stan sa smijehom i planovima za budućnost – sve dok jednog dana sudbina nije zavladala. Wyatt je poginuo u prometnoj nesreći, a Olivia je ostala sama s dvoje djece. Bez obitelji, bez pomoći i s planetom koji nije mario. Ribala je urede, dijelila letke i bavila se bilo kojom drugom aktivnošću koja bi joj donijela nekoliko dolara. Kada je konačno dobila posao u restoranu King’s Crown, očekivala je da će biti siguran.
Danas moja djeca neće morati gladovati. Jedne večeri, dok je čistila kuhinju nakon smjene, vidjela je hrpu bačene hrane. Vruća područja, komadići mesa, kruh… sve što bi bilo bačeno. Srce joj se stisnulo dok je razmišljala o gubitku sinova u kući. tiho, bez riječi, premjestila je hranu iz originalne posude u plastičnu. Danas moja djeca neće morati gladovati, rekla je tihim glasom. Te su večeri Noah i Liam sudjelovali u svom prvom obroku nakon dugo vremena. Olivia ih je pogledala sa suzama u očima, ali ovaj put je imala suze zahvalnosti. Netočna pretpostavka Uskoro je u restoran došao novi vlasnik, ambiciozan i strog u svom pristupu.
Vjerovao je da se sumnja na krađe te da će biti postavljene sigurnosne kamere. Kada je pogledao snimku i promatrao Oliviju kako sastavlja hranu, razbjesnio se. Vjerovao je da sam plaća skupu hranu ili piće ili, kako mu je Fred rekao, “svog izgubljenog psa”. Odlučio joj je izravno pokazati. Putovanje koje je sve promijenilo Sljedećeg jutra Steven je posjetio adresu koju je otkrio u zapisima. Građevina je bila zastarjela, prolazi su bili mali i mračni. Kad ga je Olivia pustila na vrata, iza nje su sjedila dva mladića i jeli hranu iz restorana. Ovdje je bio prisutan isti muškarac kojeg je vidjela na snimci.
Steven je uzeo stanku. Imaš…djecu?” – Teško je govorio. Olivia je odgovorila bez trunke uzbuđenja, “Ja.” Sve što sam donio bilo je nešto što biste ionako protraćili.” Steven je osjetio žaljenje. “Namjeravao sam te kritizirati, ali sada razumijem… Nisam bio u pravu.” Novi dan, nova mogućnost Sutradan ju je pozvao u ured. “Olivia,” nježno je rekao, “Nisam te htio kazniti, samo sam ti htio reći hvala. Objasnila si mi što znači imati dostojanstvo. Dao joj je omotnicu. Ovo je priznanje za sav vaš naporan rad. Danas ću se pobrinuti da vaša djeca imaju stalne izvore hrane.
Od tog dana pa nadalje, Steven je svojim sinovima svakodnevno osiguravao hranu, pomagala im je u školskim obvezama i postala dio njihovih života. Predana, jednostavna ljubav rođena je iz uvažavanja. Istina je očigledna Kad su se kamere nastavile vrtjeti, pokazalo se da pravi lopov nije Olivia, već kuhar Fred koji je prevozio skupe namirnice kako bi podmirio dug. Umjesto da mu oda priznanje, Steven je rekao: ” Ima vas za 20.000? Smatrajte to uspjehom. Samo postanite muškarac; to je sve. Fred je u suzama izrazio svoju zahvalnost.
Poruka pripovijetke Da jedan nije bio uzet i lažna pretpostavka, njih dvoje se nikada ne bi susreli. Olivia, koja se borila za svoju djecu, pronašla je dom, miran život i ljubav. A Steven, čovjek koji je vjerovao da ima sve, naučio je da se bogatstvo ne temelji na novcu, već na srcu. “Ponekad se sudbina služi zabludama kako bi okupila ljude koji su jedni drugima najvažniji.”
