Gradsko groblje u Novom Sadu nedavno je doživjelo nesretan vandalski čin koji je rezultirao oskrnavljenjem posljednjeg počivališta Dobrivoja Trivića Čiče. Trivić Čiča bio je cijenjena ikona FK Vojvodina, a sjećanje na njega kao legendarnog nogometaša živi i iza groba.
Ovaj izvanredni sportaš preminuo je prije desetak godina, a nedavno je na njegovom nadgrobnom spomeniku počinjen sramotan čin, što je izazvalo šok i razočaranje među onima koji su ga visoko cijenili. Rođaci pokojnog Dobrivoja Trivića prijavili su vandalski čin na novosadskom Gradskom groblju. Grobno mjesto cijenjenog jugoslavenskog nogometaša, trenera, poduzetnika i sveukupno čestitog čovjeka navodno su oskrnavile nepoznate osobe. Zločin ostaje nedokumentiran.
Gradsko groblje u Novom Sadu postalo je mjesto gnusnog zločina nad Dobrivojem Trivićem Čičom, čovjekom koji je svojim zaslugama i trijumfima ostavio neizbrisiv trag u analima povijesti FK Vojvodina. Nepoznati krivci oskrnavili su njegovo posljednje počivalište, nanijevši štetu ne samo spomeniku, već i sjećanju na Trivu, uzora atletike i značajne osobe u povijesti vojvođanskog nogometa. Otkriće uništenog spomenika na grobu Dobrivoja Trivića šokiralo je njegove prijatelje i simpatizere. Među njima posebno je ostao zatečen Dušan Stanojević, istaknuta ličnost u ugostiteljstvu i turizmu. Stanojević je sa grupom istomišljenika i prijatelja, među kojima je i Trivićeva kuma Rada Stojkovska, prethodno podigao spomen obilježje na njegovom posljednjem počivalištu.
Nakon vandalskog čina obaviještene su nadležne službe, a policija je obavila očevid, o čemu je sačinjeno izvješće. Dušan Stanojević obznanio je da će uz pomoć odvjetnika podnijeti prijavu protiv odgovornih za ovo gnusno djelo. Stanojević je identificirao i izvijestio o incidentu s naglaskom da se takvi postupci ne smiju tolerirati niti zanemariti. Događaj ovog događaja aktualizira pitanje odgovornosti institucija, poput gradskih uprava i sportskih organizacija, u čuvanju grobova uglednih građana. Vjeruje se da ovi incidenti zahtijevaju reakciju sposobnih organizacija kako bi se spriječile i zajamčile čast i zaštita grobnih mjesta značajnih pojedinaca.
Dobrivoje Boba Trivić, kultna ličnost u svijetu nogometa, porijeklom je iz sjeverne Mačve. Poznat je ne samo po svojim doprinosima u “Podrinju”, već iu “Vojvodini” i reprezentaciji bivše Jugoslavije. Među njegovim brojnim postignućima, navijači Olympique de Lyona prisjetit će se njegove ključne uloge u osiguravanju njihovog prvog prvenstva u Francuskom kupu zapaženim golom. Nakon što je Boba, poznati nogometaš, nastupio u igri, dogodio se značajan pomak u sportu. Unatoč njegovoj odsutnosti više od deset godina, igra se nastavila razvijati. Nažalost, Dobrivoje Trivić, u 70. godini života, preminuo je 2013. godine.
Boba, omiljeni napitak, došao je na svijet 1943. godine kao najmlađi od devetero braće i sestara. Unatoč skromnoj zaradi, roditelji su ga odlučili poslati od kuće u Mačvansku Mitrovicu kako bi mu osigurali što bolju budućnost i školovanje. Boba je ostao kod tete koja nije imala svoje djece, ali ga je bila voljna primiti. U dresu reprezentacije čak je 13 puta tumačio lik Bobe, pojavivši se uz poznata imena poput Pantelića, Ćurkovića, Damjanovića, Holcera, Džajića, Lambića. Njegova prva utakmica za reprezentaciju Jugoslavije bila je u rujnu ’66., gdje su se sučelili sa Sovjetskim Savezom u Beogradu. Tri godine kasnije, u istom mjesecu rujnu, odigrao je posljednju utakmicu za Jugoslaviju protiv Rumunjske u Beogradu.
Godine 1968. bio je dio reprezentacije koja je izborila drugo mjesto na Europskom prvenstvu koje je održano u Italiji. Stručnjaci i novinari Bobu su smatrali vrijednim članom “savršenog tima”. Ekipu su činili Zof (Italija), Fazlagić (Jugoslavija), Holcer (Jugoslavija), Mur (Engleska), Faketi (Italija), Bobby Charlton (Engleska), Domengini (Italija), Anastazi (Italija), Macola (Italija), i Džajić (Jugoslavija). Mačvanin se otisnuo u inozemstvo kako bi testirao svoje vještine, a veliki je uspjeh postigao igrajući za dva kluba u Francuskoj. Prvo se pridružio “Olympicu” u Lyonu, s kojim je uspio osigurati Kup Francuske. Potom je prešao u “Toulouse”, gdje je ostao pet godina. Na kraju se Mačvanin vratio u svoju matičnu momčad, “Vojvodinu”, kako bi zaključio igračku karijeru.
