Danas vam donosimo neobičnu priču o princu koji je godinama pokušavao pronaći svoju buduću suprugu uz pomoć tajanstvenog zlatnog prijestolja. Iako su pred njega dolazile brojne lijepe i ugledne djevojke, nijedna nije uspjela ispuniti neobičan uslov koji je odlučivao o njegovoj sudbini. Međutim, sve se promijenilo kada se pojavila djevojka koju su prisutni ismijavali zbog njenog izgleda.

Princ je četiri godine tražio suprugu pomoću zlatnog prijestolja: Kada je žena od gotovo 300 kilograma pokušala sjesti, dogodilo se nešto nezamislivo

Četiri duge godine princ Adrian pokušavao je pronaći buduću kraljicu pomoću neobičnog zlatnog prijestolja koje nijedna od stotina kandidatkinja nije uspjela savladati. Mnoge djevojke dolazile su iz najuglednijih porodica, uvjerene da će upravo one položiti tajanstveni ispit, ali su njihovi pokušaji redovno završavali bolnim padovima i poniženjem. Kada se pred kraljevskim dvorom pojavila dvadesetosmogodišnja Emma, žena koja je težila gotovo 300 kilograma, okupljene plemkinje počele su joj se otvoreno rugati. Čak je i sam princ s podsmijehom posmatrao kako prilazi krhkoj konstrukciji, uvjeren da će se zlatno sjedište pod njenom težinom raspasti. Međutim, čim je Emma položila dlan na naslon, prijestolje je počelo proizvoditi neobične zvukove i pomicati se, a princ je iznenada ustao, potpuno zatečen prizorom koji se prvi put dogodio nakon četiri godine.

U raskošnoj kraljevskoj palači već se godinama govorilo o jednom neobičnom običaju koji je postao predmet zanimanja cijelog kraljevstva. Princ Adrian, jedini nasljednik prijestolja, trebao je pronaći suprugu koja će jednog dana uz njega preuzeti kraljevske dužnosti. Njegovi savjetnici sve su češće upozoravali da vrijeme prolazi i da pitanje buduće kraljice više ne bi trebalo odgađati.

Međutim, Adrian nije želio izabrati suprugu na uobičajen način. Porodično bogatstvo, plemićke titule, obrazovanje i ugled nisu bili dovoljni da neka djevojka zadobije njegovu naklonost. Umjesto toga, odredio je uslov koji je mnogima djelovao potpuno nerazumljivo.

Svaka kandidatkinja morala je pristupiti posebnom zlatnom prijestolju i pokušati sjesti na njega. Tek uspješno obavljen zadatak mogao joj je otvoriti mogućnost da postane prinčeva supruga. Adrian nikada nije javno objasnio zbog čega je baš taj predmet toliko važan niti šta se zapravo krije iza njegovog zahtjeva.

Zlatno prijestolje postalo je najveća zagonetka kraljevske palače

Na prvi pogled, predmet koji je odlučivao o sudbini brojnih djevojaka nije izgledao kao nešto što bi trebalo stajati u kraljevskoj dvorani. Umjesto masivnog sjedišta izrađenog od čvrstih materijala, pred kandidatkinjama se nalazila neobično nježna konstrukcija od tankih zlatnih šipki.

Njegove noge djelovale su toliko usko da su mnogi sumnjali kako mogu izdržati težinu odraslog čovjeka. Naslon je bio ukrašen sitnim metalnim detaljima, a pojedini dijelovi podsjećali su na tanke zlatne grane koje bi se mogle saviti već pri neopreznom dodiru.

Uprkos takvom izgledu, princ je insistirao da se nijednoj djevojci ne napravi izuzetak. Nije bilo važno dolazi li iz bogate porodice, je li princeza iz udaljene zemlje ili pripada domaćem plemstvu. Sve su morale pokušati proći isti ispit.

 

Glas o neobičnom prijestolju postepeno se proširio daleko izvan zidina palače. Djevojke su mjesecima razmišljale o tome kako se pripremiti za susret s princem, a neke su bile uvjerene da će im njihova tjelesna građa donijeti prednost.

Posebno vitke kandidatkinje vjerovale su da će lakše uspjeti sjesti na konstrukciju koja je djelovala tako osjetljivo. Druge su pažnju usmjeravale na raskošne haljine, držanje i ponašanje pred kraljevskim dvorom. Ipak, nijedna od tih priprema nije donosila očekivani rezultat.

Gotovo svaka djevojka koja bi pristupila prijestolju doživjela bi nešto neprijatno. Pojedine kandidatkinje iznenada bi osjetile bol i naglo ustale, dok bi druge izgubile ravnotežu prije nego što bi se uspjele smjestiti na sjedište.

Padovi su često izazivali komešanje među okupljenima. Djevojke koje su pred dolazak u palaču zamišljale svečani trenutak svog mogućeg izbora vraćale su se kući razočarane i posramljene.

Posebno neobično bilo je ponašanje samog princa. Kada bi neka kandidatkinja pala ili osjetila bol, Adrian bi često reagovao kao da i sam proživljava dio njene nelagode. Zatvarao bi oči, grčio se ili snažno stezao naslone svog sjedišta.

Takve reakcije dodatno su produbljivale misteriju. Niko od prisutnih nije mogao sa sigurnošću objasniti zbog čega se princ ponaša tako neobično, ali on nije pokazivao namjeru da prekine ispitivanja.

Čim bi neka kandidatkinja odustala, zahtijevao bi da pristupi sljedeća. Godine su prolazile, a zlatno prijestolje i dalje je ostajalo prepreka koju nijedna djevojka nije uspjela savladati.

Još jedan izbor završavao se razočaranjem, sve dok se nije pojavila Emma

Jednog poslijepodneva velika kraljevska dvorana ponovo je bila ispunjena kandidatkinjama. Deseci djevojaka čekali su svoj red, okruženi stražarima koji su stajali duž zidova. Svečane haljine, dragocjeni ukrasi i pažljivo uređene frizure svjedočili su o važnosti koju su pripisivale ovom događaju.

Princ Adrian sjedio je na uzdignutom mjestu s kojeg je mogao posmatrati svaki pokušaj. Nedaleko od tajanstvenog prijestolja nalazio se majstor Leon, stariji obrtnik zadužen za nadgledanje neobične konstrukcije.

Prva je pred princa istupila izrazito mršava djevojka plave kose. Nosila je raskošnu zlatnu haljinu i djelovala potpuno uvjereno da je upravo ona dovoljno spremna za izazov koji je zaustavio toliko drugih žena.

Polako je prišla prijestolju i pokušala se spustiti na sjedište. Međutim, prije nego što je uspjela zauzeti odgovarajući položaj, izgubila je ravnotežu i pala na tvrdi mramorni pod.

Njegovom površinom odjeknuo je udarac, a djevojka je bolno povikala. Gotovo istovremeno princ Adrian zatvorio je oči, stisnuo zube i snažno se uhvatio za naslone vlastitog sjedišta.

Njegova reakcija ponovo je podsjećala na prethodne pokušaje, kada je izgledalo kao da i sam osjeća bol kandidatkinja. Ipak, nije pokazao spremnost da obustavi izbor.

„Sljedeća! Požurite!”

— Princ Adrian

Stražari su pomogli djevojci da ustane, dok su se ostale kandidatkinje pripremale za nastavak. Sve je ukazivalo na još jedan dan koji će završiti bez uspješnog izbora buduće kraljice.

 

Međutim, na kraju reda nalazila se žena čiji se izgled znatno razlikovao od ostalih. Zvala se Emma, imala je dvadeset osam godina i težila gotovo tristo kilograma.

Njena bordo haljina, ukrašena zlatnim vezom, posebno se isticala među svečanim odjevnim kombinacijama okupljenih plemkinja. Ipak, ono što je izazvalo najveću pažnju nije bila odjeća, nego njena tjelesna građa.

Čim je Emma počela prilaziti prijestolju, među kandidatkinjama su se začuli podrugljivi komentari. Neke su otvoreno izražavale nevjericu da bi žena njene težine uopće mogla pokušati sjesti na konstrukciju koja je izgledala tako krhko.

Ubrzo su se komentari pretvorili u smijeh. Jedna od prisutnih žena otišla je toliko daleko da je počela oponašati svinjsko roktanje, jasno pokazujući prema Emmi. Ostale su se smijale, uvjerene da će njen pokušaj završiti još većim neuspjehom od prethodnih.

Emma je čula uvrede. Lice joj je pocrvenjelo, ali nije uzvratila istom mjerom. Nastavila je hodati prema zlatnom prijestolju, odlučna da učestvuje u ispitu pod istim pravilima koja su važila za sve druge djevojke.

Njeno pitanje natjeralo je majstora da joj dopusti pokušaj

Kada je Emma stigla do prijestolja, majstor Leon pogledao ju je s vidljivom zabrinutošću. Zatim je odmjerio tanke zlatne noge i osjetljivi naslon, pokušavajući procijeniti šta bi se moglo dogoditi.

Nije želio da se skupocjena konstrukcija ošteti, pa je pokušao upozoriti kandidatkinju da razmisli o svojoj odluci. Njegove riječi nisu bile izgovorene uz smijeh poput komentara plemkinja, ali su jasno pokazivale da sumnja u uspjeh njenog pokušaja.

„Gospođo… možda biste trebali još jednom razmisliti. Ovo je prijestolje iznimno krhko.”

— Majstor Leon

Emma nije započela raspravu niti je pokušavala dokazivati da su njegovi strahovi neopravdani. Umjesto toga, postavila je pitanje koje je bilo mnogo važnije od komentara o njenom izgledu.

Željela je znati jesu li pravila izbora zaista jednaka za sve kandidatkinje. Kada je dobila potvrdu, jasno je stavila do znanja da i sama želi priliku koju su imale ostale djevojke.

Njena odlučnost nije značila da je bila potpuno sigurna u uspjeh. Naprotiv, bila je svjesna da su prije nje stotine žena pokušale učiniti isto. Ipak, nije željela odustati samo zato što su drugi unaprijed odlučili da zbog svoje tjelesne građe nema pravo učestvovati.

Princ Adrian tada je podigao pogled prema njoj. Posmatrao je Emminu figuru, zatim nježno prijestolje, a na njegovom licu pojavio se podrugljiv osmijeh.

Ni on nije vjerovao da bi Emma mogla uspjeti. Nakon četiri godine neuspješnih pokušaja vitkih plemkinja i princeza, njen dolazak nije smatrao naročito obećavajućim.

Ipak, dao je odobrenje da pristupi ispitu. Njegova kratka odluka izazvala je novi smijeh među prisutnima, koji su sada s nestrpljenjem očekivali šta će se dogoditi.

Emma je polako prišla prijestolju. Nije žurila niti je pokušavala prikriti oprez. Znala je da svaka njena kretnja privlači pažnju dvorane i da prisutni očekuju trenutak u kojem će se konstrukcija pod njom slomiti.

Pojedine plemkinje prekrile su usta rukama, dok se majstor Leon pomjerio korak unazad. U tom trenutku svi pogledi bili su usmjereni prema tankim zlatnim šipkama.

Prijestolje je prvi put reagovalo prije nego što je kandidatkinja sjela

Emma je ispružila ruku i pažljivo položila dlan na zlatni naslon. Još se nije pokušala spustiti na sjedište kada se iz unutrašnjosti neobične konstrukcije začuo kratak metalni zvuk.

Bio je to neobičan klik, dovoljno jasan da privuče pažnju majstora Leona. Starac je podigao pogled i usmjerio ga prema dijelu prijestolja koji je Emma upravo dodirnula.

Zatim se začuo još jedan sličan zvuk. Ovoga puta prisutni su mogli primijetiti i blago pomjeranje zlatnih dijelova.

Tanke šipke, koje su tokom prethodnih pokušaja izgledale gotovo potpuno nepomično, počele su mijenjati položaj. Kroz konstrukciju se širilo podrhtavanje, a nježni metalni elementi pomjerali su se kao da se u unutrašnjosti aktivirao skriveni mehanizam.

Smijeh u dvorani naglo je utihnuo. Plemkinje koje su samo nekoliko trenutaka ranije ismijavale Emmu sada su nepomično posmatrale prijestolje.

Najneobičnije je bilo to što Emma još nije ni pokušala sjesti. Samo je dotaknula naslon, a dogodilo se nešto što nijedna kandidatkinja nije uspjela izazvati tokom prethodne četiri godine.

Majstor Leon više nije gledao Emmu s istom zabrinutošću. Njegova pažnja sada je bila usmjerena na prijestolje i neobične pokrete koje je pokušavao razumjeti. Pred njegovim očima odvijalo se nešto što nije očekivao.

Princ Adrian također je primijetio promjenu. Podrugljiv osmijeh nestao je s njegovog lica, a tijelo mu se ukočilo dok je posmatrao zlatni mehanizam.

Polako se nagnuo naprijed, kao da želi biti siguran da zaista vidi ono što se događa. Zatim je naglo ustao sa svog mjesta, privukavši pažnju svih prisutnih.

Njegova reakcija bila je potpuno drugačija od one koju je pokazivao prema prethodnim kandidatkinjama. Ovoga puta nije naredio da pristupi sljedeća djevojka niti je pokazao nestrpljenje.

Umjesto toga, povikao je u nevjerici.

„KAKO?!”

— Princ Adrian

Njegov uzvik odjeknuo je dvoranom u kojoj je sada vladala potpuna tišina. Emma je i dalje stajala uz prijestolje, s rukom na zlatnom naslonu, dok su svi pokušavali shvatiti šta se upravo dogodilo.

Žena koju su prisutni unaprijed proglasili nesposobnom za ovaj ispit postala je jedina kandidatkinja koja je izazvala drugačiju reakciju tajanstvenog predmeta. Njena tjelesna težina, zbog koje je bila izložena uvredama, nije spriječila prijestolje da reaguje na njen dodir.

Ipak, još nije bilo poznato znači li ta reakcija da je Emma uspjela položiti prinčev ispit. Prijestolje se pomjeralo, ali njegova prava svrha i dalje nije bila otkrivena.

 

Četiri godine princ je posmatrao neuspješne pokušaje, padove i razočaranja, a sada se pred njim odvijao događaj koji nije znao objasniti. Čak ni majstor Leon, koji je nadgledao prijestolje, nije odmah mogao protumačiti ono što je vidio.

Djevojke koje su ranije ismijavale Emmu više nisu imale razloga za smijeh. Njihova pažnja bila je usmjerena prema zlatnim šipkama i ženi koja je stajala pored njih, dok su čekale da vide hoće li se neobični pokreti nastaviti.

U dostavljenom dijelu priče nije otkriveno šta se dogodilo nakon prinčevog uzvika. Nije poznato je li Emma konačno sjela na prijestolje, kakva se tajna skrivala u njegovoj konstrukciji niti zbog čega je Adrian toliko snažno reagovao.

Do tog trenutka bilo je jasno samo da se pred kraljevskim dvorom dogodilo nešto što niko od prisutnih nije očekivao. Emma, kojoj su se rugali čim je zakoračila prema prijestolju, postala je središte pažnje cijele dvorane. Dok je princ stajao zatečen, a majstor Leon pokušavao razumjeti neobične zvukove, zlatna konstrukcija nastavila je privlačiti poglede okupljenih, ostavljajući otvorenim pitanje koje je već četiri godine mučilo kraljevstvo.