Jedna od najomiljenijih ljetnih razbibriga, posebice djeci, jest ronjenje ili promatranje podvodnog svijeta. Povremeno se čak upuštaju u prijateljska natjecanja kako bi odredili tko može najdulje izdržati pod vodom. Međutim, ova aktivnost često dovodi do privremenog oštećenja vida. Doktor Nikola Petrović, oftalmolog, nedavno je u emisiji “Jutru” na Prvoj raspravljao o tome utječe li zaranjanje pod vodu na vid i zdravlje očiju. Prema njegovim riječima, oko bazena i oceana postoje brojne zablude. “Gledanje pod vodom nije sigurna praksa i izričito ga savjetujemo. Prvo, važno je procijeniti je li voda prošla temeljita bakteriološka i tehnička testiranja kako bi se osigurala njezina sigurnost. Čak i ako se čini da je sve u redu, kombinacija klora , koji se koristi za pročišćavanje vode u bazenima, te amonijakom iz urina i znoja stvara tvar koja nadražuje oči i izaziva crvenilo“, objasnila je dr. Petrović.
Nadalje je dodao: “Ova tvar, poznata kao kloramin, prisutna je u svakom bazenu i odgovorna je za poseban miris na koji se susreće pri ulasku. Mnogi pojedinci pogrešno vjeruju da ovaj miris ukazuje na čistoću, dok, u stvarnosti, ima kontraproduktivan učinak . Vrijeme iritacije može varirati, javlja se odmah ili nakon nekoliko sati ili dana, ovisno o trajanju izlaganja vodi. Kako bi se to ublažilo, oftalmolog snažno preporučuje nošenje naočala ili maske za one koji žele gledati pod vodom, jer pruža potpunu zaštita. Važno je napomenuti da se simptomi možda neće odmah pojaviti, zbog čega mnogi pojedinci previde vezu između svoje nelagode i izloženosti vodi.
Kontakt između oka i zaštitne barijere ono je što izaziva iritaciju, koja se može manifestirati kao blago peckanje osjećaj ili crvenilo i potencijalno eskalirati u tešku infekciju. Liječenje obično traje od pet do sedam dana, moguće i dulje. Čest je osjećaj da imate nešto u oku, praćen osjećajem grebanja ili crvenila pri treptanju. Osim toga, postoji zabrinutost u pogledu mikroorganizama prisutnih u otvorenim vodama. Voda može poslužiti kao brzi provodnik raznih bakterija i virusa, a pri promatranju takve vode može doći do izravnog kontakta s rožnicom i prednjim dijelom oka.
Situacija je slična onoj u bazenima, s tim da tekućina nije tretirana klorom i odsutnost crvenila može zavarati. Posljedično, postoji mogućnost zaraze bakterijskom infekcijom, koja kasnije može dovesti do stvaranja gnoja u oku. Nastali problem zamućenog vida može potrajati nekoliko dana. Pojašnjenje je dao dr. Petrović, navodeći da ovo stanje ne pridonosi problemima s dioptrijom, jer porast dioptrije ide jasnom putanjom. Jedina briga je prisutnost infekcije, kojoj može trebati i do sedam dana da se manifestira, a da je odmah ne povežemo s prethodnim izlaganjem vodi, što je pojasnio oftalmolog.
