Za svaki vjerski praznik u pravoslavnoj crkvi se vezuju razni narodni občiaji i predanja a mi danas govorimo o prazniku koji nam slijedi a to je Sveti Ilija i šta ne bi trebalo raditi.
Sveti Ilija se u puku uvijek slavi s posebnim stupnjem štovanja. Smatra se najmoćnijim svecem, posjeduje i blagoslov i oprez, jer njegova moć proizlazi iz pravila koja se ne smiju prekršiti. Unatoč tome što se blagdan Svetog Ilije slavi 2. kolovoza, tradicija i pripreme počinju nekoliko dana ranije, a narodna vjerovanja u tom razdoblju postaju sve izraženija. Tradicija sugerira da će se sve razdvojiti ako se tijekom predvečerja ili tijekom same gozbe poduzmu određene radnje, što je metafora za nesretne okolnosti, nedostatak sreće i probleme u životu. Zbog toga tri dana prije i tri dana poslije Svetog Ilije žene nisu dužne prati rublje, a osobito košulje.
- Ovo nije samo zabrana praznovjerja, već i izraz poštovanja prema svecu za kojeg se vjeruje da teško podnosi kršenje tih tihih pravila. Proslava Svetog Ilije također se smatra simboličnim prijelazom između godišnjih doba. Ljudi koji žive u blizini oceana kažu da je ujutro ljeto, a popodne jesen, jer se vrijeme često mijenja bez prethodnog upozorenja, česta je grmljavina i oborine. Prije se smatralo da su ove promjene pokazatelj nebeske moći, Ilijine moći, koja pokazuje njegovu prisutnost i utjecaj. Također, primjetno je vjerovanje da ovih dana ni orlovi ne piju vodu, ljudi imaju posebnu brigu prema vodi.
U nekim krajevima se smatra da nakon Ilije voda rijeke više neće biti osvježavajuća, jer će voda imati simbolički ali i duhovni značaj: sunce više neće biti isto, a priroda će se početi pripremati za jesen. Jedna od najzagonetnijih tradicija vezanih uz blagdan je konzumacija meda. Na dan svetog Ilije konzumira se med kako bi godina donijela blagostanje, zdravlje i slast. U nekim krajevima majke čak mažu djecu medom po obrazima, vjeruju da će ih zaštititi snaga sveca i blagodati prirode. Ovaj čin, iako temeljan, ima značajnu simboličku vrijednost – čuva, njeguje i promiče prirodne sposobnosti.
Također, postoji i predanje da se ne treba krstiti kad grom sije na Ilindan, jer se vjeruje da za to vrijeme sveti Ilija ustrijeli zloduha, a da ne bi bio otkriven, on će pod križem. Druga stara legenda kaže da ne treba tražiti da vidite udar groma, jer se smatra “mrkom tame” – tamo se, prema narodnom vjerovanju, očitovala sila zla. Mnogi ljudi smatraju ovaj blagdan spojem vjerske pobožnosti, prirodne moći i lokalne tradicije. Osim molitvom, Sveti Ilija se slavi i suzdržavanjem od nekih aktivnosti, poštovanjem prirode, odmorom od nevremena i pozornim slušanjem simbolike.
Ljudi su mislili da je putovao nebom u vatrenim kolima, da je uz pomoć groma razlikovao dobro i zlo i da ga nije bilo lako odgovoriti od opraštanja onima koji su pokazali nepoštovanje. Kako piše Svetosavlje.org, Sveti Ilija se u vjerskoj tradiciji smatra “nebeskim revniteljem”, prorokom koji nije poginuo, već je uzdignut na nebo u vatrenim kolima. U tom je uzdizanju poruka blagdana: vlast se ne temelji na snazi, nego na pravdi; priroda se ne može pokoriti nasiljem, već samo poštovanjem.
Danas je praksa sjećanja na drevne tradicije sve neuobičajena, priče poput ove pokazuju koliko su naši preci bili povezani s prirodom i vjerom. Unatoč činjenici da se danas mnogi običaji ne prakticiraju u potpunosti, njihova osnovna načela i njihova simbolička važnost i dalje ostaju kao sredstvo poticanja na skromnost, oprez i poštovanje prema onome što je veće od nas. Sveti Ilija svojom snažnom prisutnošću na nebu i dugim druženjem s ljudskim sjećanjem i dalje ostaje dio tog blagdana koji nas podsjeća da nisu svi dani isti, te da neki, poput ovoga, imaju težinu tišine prošlosti i snagu groma u jednom.
