Vrijednost krvnog pritiska je dobar pokazatelj zdravstvenog stanja i danas mnogi kod kuće imaju aparat za mjerenje pritiska. Međutim jako je važno da to uradite na pravi način.
Krvni tlak jedno je od najosnovnijih mjerila zdravlja srca i krvnih žila. Njegovo često praćenje posebno je važno za one koji imaju veći rizik od visokog krvnog tlaka, bolesti srca ili moždanog udara. No, iako većina ljudi kod kuće ima tlakomjer, mnogi ga koriste neispravno, što može dovesti do pogrešnih dijagnoza i lažnih informacija o zdravlju njihovih krvnih žila. Istraživanje objavljeno u časopisu Hypertension pokazalo je ozbiljnost teme. Istraživanje više od 1000 fotografija mjerenja krvnog tlaka na internetu pokazalo je da samo 14 posto pokazuje pravilan postupak.
- Ovi podaci jasno pokazuju da većina ljudi radi pogreške koje su male u usporedbi s njima, ali imaju značajan utjecaj na točnost rezultata. Najčešće pogreške u mjerenju. Stručnjaci su prepoznali nekoliko uobičajenih pogrešaka koje čini veliki broj ljudi. Jedna od uobičajenih zabluda je da se podlaktica ne smije odmarati na stolu ili nekoj drugoj čvrstoj površini. Kada ruka nije poravnata s uređajem, može osjetiti veći ili niži pritisak nego što zapravo jest. Još jedna uobičajena pogreška je nepravilan položaj stopala. Mnogi pojedinci tijekom mjerenja hodaju preko nogu ili ne drže čvrst položaj na tlu. Ovaj položaj mijenja protok i ima učinak na zabilježene vrijednosti uređaja.
Treći značajan problem je tijekom procesa mjerenja. Unatoč uvriježenom mišljenju da je bezopasno razgovarati dok im uređaj mjeri tlak, stručnjaci upozoravaju da pričanje može privremeno povećati tlak i dovesti do pogrešnog uvjerenja. Druge uobičajene pogreške uključuju nošenje manšete na majici tijekom tjelesne aktivnosti, nedovoljno vremena za odmor prije ili nakon mjerenja, pušenje ili konzumiranje kafe. Sve to može dovesti do pogrešnih dijagnoza i pogrešnog liječenja. Za što točnije rezultate neophodna je pažljiva priprema. Preporuča se izbjegavanje pušenja, alkohola, kave i bilo kakve fizičke aktivnosti minimalno 30 minuta prije mjerenja.

Ove tradicije izravno utječu na rad srca i krvnih žila te mogu privremeno promijeniti vrijednosti tlaka. Također, prije početka mjerenja važno je isprazniti mjehur. Pun mjehur može povećati pritisak, što opet dovodi do netočnih rezultata. Nakon toga, najbolje je ostati miran najmanje pet minuta, bez govora ili kretanja, to će omogućiti tijelu da se opusti i pritisak ostane ravnomjeran. Položaj tijela tijekom mjerenja ima značajan utjecaj. Osoba treba sjediti uspravno, s leđima oslonjenim na naslon stolca, a stopala trebaju biti postavljena ravno na tlo, bez prekriženih nogu.
Ruka na kojoj se mjeri tlak mora biti oslonjena na ravnu površinu, poput stola, to će omogućiti da manšeta bude u razini srca. Ako se ruka pomakne previše prema dolje ili prema gore, očitanje može biti netočno. Još jedna uobičajena pogreška je mjerenje odjeće prema njezinoj veličini. Režanj se uvijek mora postaviti na golu kožu oko vrha ruke, točno iznad pregiba lakta. Svaka fizička prepreka između manšete i kože utjecat će na legitimnost mjerenja. Kada uređaj počne raditi, bitno je da ostanete potpuno mirni. Bez razgovora, smijanja i pomicanja tijela, jer svaki mali pokret može utjecati na ishod.
Osoba treba normalno disati i pustiti uređaj da bez ikakvih poteškoća obavi mjerenje. Stručnjaci preporučuju dva različita mjerenja, od kojih je jedno razdvojeno minutom, a zatim izračunavanje prosjeka rezultata. Ako su razlike između ta dva mjerenja značajne, korisno je napraviti treće mjerenje koje će dati najtočniju moguću sliku. Mjerenje krvnog tlaka nije jednokratni postupak, već se radi o ponavljanom postupku koji je posebno važan za osobe s visokim krvnim tlakom ili rizične skupine.

Zbog toga je važno pratiti svaki rezultat. Najučinkovitije je dokumentirati vrijednosti odmah nakon mjerenja u bilježnicu ili tijekom aplikacije, a zatim ih povremeno podijeliti s liječnikom. Liječnici priznaju da pojedinačna mjerenja nisu dovoljna za točne rezultate. Tek duljim praćenjem mogu se prepoznati promjene i potencijalni obrasci koji upućuju na potrebu dodatnih evaluacija ili promjene terapije.










