Porasla je prevalencija velikog kašlja među djecom u regiji, a sada se proširio i na Srbiju. Roditelji su sve zabrinutiji kako broj slučajeva raste i traže liječničku konzultaciju. S profesorom Vladimirom Petrovićem, epidemiologom i direktorom Instituta za javno zdravlje Vojvodine, razgovarali smo o indikacijama i strategijama prevencije hripavca, poznatog i kao veliki kašalj.
Prema dostupnim informacijama, čini se da se broj dokumentiranih slučajeva bolesti na ovom lokalitetu kreće između 78 i 80. U gradu Novom Sadu tjedno se bilježi između jedne i dvije potvrđene pojave hripavca. Demografski najviše pogođena ovom bolešću su djeca starije školske dobi, u rasponu od deset do četrnaest godina. Primjena četverovalentnog cjepiva prije polaska u školu dovela je do pomaka u dobnom rasponu za bolest, pri čemu su starija djeca od oko 14 godina bila osjetljivija, a postoji mogućnost povećanja do 20. Važno je napomenuti da su cijepljenja i već postojeća medicinska stanja ne osiguravaju dugotrajnu imunost na ovu bolest. Zaštita od cjepiva traje pet do sedam godina, a nakon preboljene bolesti pet do deset godina, što znači da se osobe mogu zaraziti hripavcem tri do pet puta tijekom života. Ovu informaciju priopćio je prof.dr. Petrović.
Izjava liječnika je u suprotnosti s mišljenjem da su indikacije i simptomi ove specifične bolesti uvijek standardni ili tipični. Dijagnoza hripavca u starijih bolesnika, osobito onih iznad 18 godina, može biti izazovna zbog njegove atipične kliničke slike. Za razliku od karakterističnog “magarećeg kašlja”, kašalj može trajati dulje vrijeme bez posebnog zvuka. Zbog toga je prije bio poznat kao “stodnevni kašalj” jer pacijenti mogu kašljati nekoliko tjedana. Često se početni simptomi kod odraslih pogrešno dijagnosticiraju kao kronična opstruktivna plućna bolest ili se pripisuju pušenju ili astmi. Profesor dr. Petrović ističe da je u ovakvim slučajevima kritično važno da se hripavac smatra potencijalnom dijagnozom. Nedavna istraživanja diljem svijeta otkrila su da je hripavac odgovoran za otprilike 12 do 14 posto slučajeva bolesti. S obzirom na aktualnu epidemiju, primarni cilj cijepljenja je zaštititi najosjetljivije skupine, posebno dojenčad i djecu mlađu od tri godine, koji su u najvećem riziku obolijevanja od hripavca. Čak i ako odrasla osoba dobije bolest, može je prenijeti na necijepljeno dojenče, čineći dijete izuzetno ranjivim.
Kako bi se to spriječilo, sada se predlaže da se trudnice cijepe tijekom trećeg tromjesečja, što omogućuje da majčina antitijela štite dijete tijekom prva dva mjeseca njihova života. Bolest u male djece uglavnom traje dva do tri tjedna, a može se liječiti antibioticima, iako je prevencija cijepljenjem još uvijek najučinkovitija metoda. Primarno pitanje je jesu li propisani antibiotici prikladni. Kritično je ispitati antibiogram kako bi se utvrdilo je li određeni antibiotik učinkovit protiv određene bakterije. Profesor dr. Petrović upozorava da se početni znakovi bolesti u odraslih često pogrešno tumače kao kronična opstruktivna plućna bolest ili respiratorni problemi povezani s pušenjem i astmom, a ne kao hripavac.
Ranije se pertusis smatrao bolešću od koje prvenstveno obolijevaju djeca. Međutim, s početkom cijepljenja, demografski najosjetljiviji na bolest doživio je transformaciju. Trenutno od hripavca najčešće obolijevaju mala djeca koja nisu dovršena cijepljenja, kao i adolescenti i odrasli s oslabljenim imunološkim sustavom. Iako su smrtni slučajevi povezani s ovom bolešću neuobičajeni, najčešće se opažaju među dojenčadi. Zbog toga je važno da se trudnice i druge osobe koje će biti u neposrednoj blizini djeteta cijepe protiv hripavca. Simptomi hripavca obično se pojavljuju između sedam do deset dana nakon infekcije, iako postoje slučajevi kada može potrajati i dulje. Početni simptomi općenito su blagi i slični simptomima obične prehlade. S vremenom simptomi postaju sve teži, a gusta sluz se nakuplja u dišnim putevima, što uzrokuje nekontroliran kašalj.
