Proslavljena jugoslavenska glumica Mira Furlan preminula je 20. siječnja 2021. godine u svojoj rezidenciji u Los Angelesu, od posljedica komplikacija koje su proizašle iz infekcije virusom Zapadnog Nila. Utjecaj Mire Furlan na glumačko područje zauvijek će ostati urezan u sjećanje. Od 1986. do odlaska Mira Furlan bila je u bračnoj zajednici s Goranom Gajićem. Kao posljedica te zajednice, prije izbijanja sukoba u bivšoj Jugoslaviji, živjela je na relaciji Zagreb-Beograd.
Bilo zbog svojih nepokolebljivih načela koje je gorljivo branila do samog kraja, bilo zbog dugotrajne ljubavi koja traje više od trideset i pet godina, Mira Furlan našla se primoranom napustiti voljeno kazalište i rodni grad. Nakon uspostave nove države, Vlada je zaplijenila stan njezinih roditelja u Zagrebu. Time je postala nepoželjna osoba u vlastitoj naciji, ali je upravo zbog toga naišla na prihvaćanje u Beogradu.
Bez obzira na te okolnosti, ona i njezin suprug namjerno su odabrali živjeti daleko od složenosti lokalne uprave i ponovnog oživljavanja nacionalističkih osjećaja s kojima se ona borila pomiriti. Kao rezultat njihove odluke, preselili su se u potpuno drugi kutak svijeta. U godinama formiranja gajila je duboku naklonost prema živopisnom gradu New Yorku, zbog čega je to bila njena primarna preferencija za preseljenje. Međutim, njezino početno iskustvo kao izbjeglice u ovoj užurbanoj metropoli pokazalo se sve samo ne bez napora. Bila je prisiljena preuzeti niz zahtjevnih uloga, uključujući one poslužitelja, prodavača i prevoditelja, kako bi se financijski održala.
Nakon uspjeha u televizijskim serijama “Babylon 5” i “Lost”, donijela je odluku da se preseli u Los Angeles. Usporedo s glumačkom karijerom, radila je i kao instruktorica na prestižnom filmskom institutu. Bilo je to u živahnom gradu Los Angelesu gdje je doživjela radost što je postala majka, dočekavši rođenje sina Marka. U biografiji “Ona me voli više od svega na svijetu”, objavljenoj posthumno, Mira Furlan nudi jedinstvene uvide u svoj osobni život koji dosad nisu bili objavljeni. Na stranicama ove biografije glumica zadire u razne intimne situacije i istražuje svoje odnose, a kolegicu diskretno naziva “M.”
Na poziv bosanskohercegovačkog redatelja Danisa Tanovića dobila je priliku da se nakon mnogo godina ponovno sretne s bivšom ljubavi. Ovo ponovno okupljanje dogodilo se tijekom njenog angažmana u filmu “Circus Columbia”. Iako se za to vrijeme suzdržala od eksplicitnog spominjanja imena svojih suigrača, poznavatelji filmske industrije znaju da je glavnu mušku ulogu utjelovio Miki Manojlović. Sjećanja na to vrijeme me još uvijek proganjaju, jer je bol koju sam pretrpjela ostala ukorijenjena u meni. Umor koji prati toksične odnose je neizbrisiv; ljudi dolaze i odlaze, ne nudeći ništa, ali vam uzimaju sve. Ono što je pogoršalo situaciju, kako sada shvaćam, bilo je moje duboko divljenje prema njemu kao glumcu.
Posjedovao je snagu, inteligenciju, strast i fizičku privlačnost – utjelovljenje savršenstva. Paradoksalno, ovo intenzivno obožavanje pokazalo se kao propast naše veze. Pretjerano idoliziranje štetno je iu sferi glume i u stvarima srca. Naša je veza prekinuta prije dvadeset i pet godina. Nikada se nije raspitivao za mene preko naših zajedničkih poznanika, niti mi je uputio uobičajenu ljubaznost slanja pozdrava. To mi je nanijelo bol. Osim našeg kratkog i neuspješnog ljubavnog pothvata, bili smo i kolege koji su morali surađivati. Pripadali smo vrhu jugoslavenskog glumišta.
Nakon tranzicije, Predrag Miki Manojlović preuzeo je mjesto redatelja predstave “Dok nas smrt ne rastavi”, inspirirane pisanim djelima Mire Furlan. Ova teatralna prezentacija poslužila je kao nedvosmislen dokaz da su u međuvremenu uspješno riješili dosadašnje sukobe. Na komemoraciji održanoj u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, Manojlović je održao vidno srdačan govor, u kojem je artikulirao niz emocija, uključujući i potonje osjećaje:
Uz široko razumijevanje različitih glazbenih žanrova, njezina ljubav prema glazbi nije poznavala granice. Od klasičnih skladbi Verdija, Mozarta i Čajkovskog do kultnih zvukova Nata Kinga Colea, The Rolling Stonesa, Boba Marleya i Van Morrisona, prihvatila je sve. Posebno je blues zauzimao posebno mjesto u njezinu srcu, a njezino znanje i divljenje Leonardu Cohenu bili su bez premca. I pjesme Vlade Divljana imale su dubok odjek u njoj. No, iznad svega, njezina ljubav prema moru nadmašila je sve ostale strasti. Ove su riječi otkrile duboko razumijevanje pokojne glumice.
