U današnje vrijeme kod većine ljudi je fokus na vanjskom izgledu i svi se trude da on bude što bolji i ljepši. Oni koji imaju višak kilograma pokušavaju na sve moguće načine da ih izgube i u tome znaju i pretjerati. U nastavku vam donosimo tabelu vaše idealne težine u odnosu na vaše godine i vašu visinu.

Idealna tjelesna težina nije samo broj na vagi: Šta zaista govore kilogrami, BMI i raspored masnog tkiva

Pitanje zdrave tjelesne težine mnogo je složenije od jednostavnog gledanja broja na vagi. Visina, tjelesna građa, količina mišićnog i masnog tkiva, kao i način na koji se masnoća raspoređuje u tijelu, zajedno daju potpuniju sliku o zdravstvenom stanju osobe.

Mnogi ljudi kada razmišljaju o svojoj težini prvo gledaju kilogram koji pokazuje vaga. Taj broj često postaje glavni pokazatelj uspjeha ili nezadovoljstva, ali sam po sebi ne može objasniti sve što se događa u organizmu.

Dvije osobe mogu imati istu visinu i istu tjelesnu masu, a potpuno različitu tjelesnu kompoziciju. Jedna može imati više mišićnog tkiva, dok druga može imati veći udio masnog tkiva, zbog čega sama težina ne daje potpun odgovor na pitanje zdravlja.

Upravo zbog toga stručnjaci naglašavaju da se procjena tjelesne težine treba posmatrati šire. Matematičke formule i mjerenja mogu biti korisni pokazatelji, ali nijedan pojedinačni broj ne može odrediti šta je idealno za svaku osobu.

BMI kao početni pokazatelj, ali ne i konačna procjena

Jedan od najpoznatijih načina procjene odnosa tjelesne mase i visine jeste indeks tjelesne mase, poznat kao BMI. Ovaj pokazatelj dobija se tako što se težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine izražene u metrima.

BMI se često koristi kao početna procjena kod odraslih osoba jer omogućava određenu klasifikaciju tjelesne mase. Vrijednosti ispod 18,5 tradicionalno se povezuju sa pothranjenošću, dok se više vrijednosti povezuju sa povećanom tjelesnom težinom i različitim stepenima gojaznosti.

Ipak, ovaj način mjerenja ima određena ograničenja. BMI ne razlikuje mišiće od masnog tkiva, zbog čega osoba sa velikom mišićnom masom može imati višu vrijednost iako nema višak tjelesne masti.

Zbog toga se BMI najčešće posmatra kao jedan od podataka koji pomaže u procjeni, ali ne kao konačna odluka o tome da li je određena težina zdrava ili nezdrava.

Kod osoba koje žele promijeniti tjelesnu težinu važnije je razumjeti cjelokupnu sliku nego pokušavati dostići samo jedan određeni broj.

Krefova formula i pokušaj preciznije procjene težine

Pored BMI-ja, tokom godina razvijene su različite formule koje pokušavaju uključiti dodatne karakteristike osobe. Među njima se u tekstovima o procjeni tjelesne težine spominje i Krefova formula.

Ova formula pokušava napraviti razliku između različitih tipova tjelesne građe, uzimajući u obzir visinu i dob osobe. Prema navedenom modelu, razlikuju se prosječna, srednja i sitna građa, pri čemu se koriste različiti faktori u završnom dijelu računice.

Za osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina, primjer prosječne građe iz izvornog teksta koristi računicu:

(165 – 100) + (30 / 10) × 0,9 = 67,7 kilograma

Prema toj formuli rezultat iznosi 67,7 kilograma. Međutim, ta vrijednost predstavlja samo ishod određene matematičke metode, a ne pravilo koje određuje koliko bi svaka osoba iste visine trebala imati.

Kod srednje tjelesne građe koristi se drugačiji faktor:

((165 – 100) + (30 / 10)) × 0,9 × 1,1 = 67,32 kilograma

Za sitniju građu navodi se sljedeća računica:

((165 – 100) + (30 / 10)) × 0,9 × 0,9 = 55,08 kilograma

Različiti rezultati pokazuju koliko tjelesna građa može uticati na procjenu. Ipak, čak i ovakvi proračuni ne uključuju sve faktore koji utiču na zdravlje.

Obim struka otkriva gdje se masnoća nakuplja

Osim ukupne tjelesne težine, važan podatak može biti i raspored masnog tkiva. Posebna pažnja posvećuje se masnoći koja se nakuplja u području stomaka, jer ona može biti povezana sa određenim zdravstvenim rizicima.

Zbog toga se obim struka često koristi kao dodatni pokazatelj pri procjeni tjelesne kompozicije. U tekstovima o ovoj temi navodi se jednostavan princip prema kojem se obim struka može uporediti sa visinom.

Ako je obim struka približno polovina visine ili manji, taj pokazatelj se smatra povoljnijim. Veće vrijednosti mogu ukazivati na izraženije nakupljanje masnog tkiva oko stomaka.

Ipak, ni obim struka nije samostalan pokazatelj zdravlja. Kao i BMI, on treba biti samo dio šire procjene koja uključuje više različitih faktora.

Odnos struka i kukova kao dodatni pokazatelj

Još jedan način procjene rasporeda masnog tkiva jeste odnos struka i kukova. Ovaj pokazatelj dobija se jednostavnom računicom: obim struka podijeli se sa obimom kukova.

Prema informacijama navedenim u izvornom tekstu, određene vrijednosti mogu biti povezane sa povećanim zdravstvenim rizikom. Kod muškaraca se kao granica navodi odnos iznad 0,90, dok se kod žena spominje vrijednost iznad 0,85.

Ipak, takvi brojevi ne predstavljaju dijagnozu. Oni mogu pomoći u procjeni, ali se uvijek moraju posmatrati zajedno sa drugim zdravstvenim pokazateljima.

Zdrava težina nije ista za svaku osobu

Pitanje idealne tjelesne težine nema jedan univerzalan odgovor. Ono što je odgovarajuće za jednu osobu ne mora biti isto za drugu, jer organizam nije određen samo visinom i brojem kilograma.

Na tjelesnu težinu utiču godine, genetika, količina mišića, način života, prehrambene navike i brojni drugi faktori.

Zbog toga stručnjaci savjetuju da se težina posmatra kao jedan dio ukupnog zdravstvenog stanja, a ne kao jedini kriterij uspjeha.

Ako osoba planira veće promjene u ishrani, fizičkoj aktivnosti ili tjelesnoj težini, korisno je sagledati sve faktore zajedno i po potrebi razgovarati sa zdravstvenim radnikom.

Kilogrami mogu dati određenu informaciju, ali prava slika zdravlja nastaje tek kada se uzmu u obzir visina, građa tijela, raspored masnog tkiva i opće stanje organizma.