Ivan Ivanović, renomirani srpski voditelj i glumac, slavu je stekao kroz vrlo zapaženu emisiju “Večeri s Ivanom Ivanovićem”. Emisija je vrlo brzo osvojila gledatelje svojom dosjetljivošću i hrabrom kritikom političara i pjevačice Jelene Karleuše. Naime, Karleuša je do 2013. protiv TV Prve podnijela oko 50 prijava zbog klevete i uznemiravanja. Ivanovićeva sposobnost da se podsmjehuje, posebno s obzirom na njegovu visinu od 175 cm, zavoljela je javnost i učinila ga omiljenim likom među ženama. Zanimljivo je da je njegova bivša supruga također izazvala značajnu pozornost u lokalnoj zajednici.

Nakon raspada braka s poznatim TV voditeljem Ivanom Ivanovićem, Zorica Trivić se svjesno odlučila za povučeni život, ciljano se kloneći javnosti. Ivan Ivanović često se prisjeća svoje bivše supruge, a njihova romantična priča ostaje mu zauvijek urezana u sjećanje. Ivan se često osvrće na trenutke kada je uspješno osvojio njezinu ljubav, a njihova ljubav simbolizirala je postojanu i čvrstu vezu.

Uzbuđenje zbog Ivanove i Zoričine veze bilo je opipljivo jer su željno iščekivali radost roditeljstva, osjećaj koji je rođenjem kćeri Staše samo ojačao. Johnova javna ličnost dosljedno je prikazivala skladno bračno postojanje, prikazujući njihovu ljubav kao simbol nepokolebljive i vječne predanosti.

Godine 2011. njihov je brak krenuo silaznom putanjom, što je na kraju rezultiralo njihovim razvodom. U početku nisu očekivali ovakav ishod. Nakon razvoda Zorica, koja je imala uspješnu bankarsku karijeru, postupno se povlačila iz javnosti, posebice nakon što je Ivan osnovao novu obitelj. Zorica je neko vrijeme boravila u Milanu, zadržavši svoj pravi način ponašanja, o čemu govore fotografije zabilježene na obiteljskim druženjima. Cijelo to vrijeme najviše se fokusirala na kćer Stašu, što je vidljivo kroz njihove zajedničke profilne slike na društvenim mrežama.

Unatoč popriličnom vremenu koje je prošlo od razvoda, Zorica Trivić ostaje nepokolebljiva u želji za mirnom egzistencijom zaštićenom od nametljivih pogleda medija. Očuvanje njezinog osobnog prostora postalo je najvažniji prioritet, što je dokazano njezinim namjernim povlačenjem iz javne domene i namjernim odabirom da živi životom udaljenim od nadzora javnosti.