Usamljeni ljudi vrlo često imaju kućne ljubimce koji im prave društvo i koje tretiraju kao člaa porodice kao što je to bilo sa bakom u našoj današnjoj priči.
Visoko u brdima iznad Travnika, u starom selu koje je zimi prekrivao snijeg, živjela je nana Fata. Bila je sama već godinama, nakon što je izgubila muža, a djece nikada nisu imali. Njena mala drvena kuća, s krovom od šindre koja je prokišnjavala, bila je skromno utočište, a život se odvijao od skromne penzije i plodova vlastite bašte. Ipak, Fata nije bila potpuno sama.
Njena jedina družica bila je Žućo, veliki žuti mačak kojeg je pronašla prije tri godine, polusmrznutog i slijepog na oba oka, bačenog vjerojatno kao mače u potok. Fata ga je ugrijala, hranila i od tada je mačak bio njezina sjenka, poznavao svaki kutak kuće i pratilo je svaki njezin korak po dvorištu.
Život u selu bio je težak, a susjedi nisu skrivali svoje komentare. Često su je kritizirali zbog Žuće, govoreći da nema smisla hraniti slijepu životinju dok ni sama nema dovoljno hrane. Fata je tiho ignorirala sve i radije je pazila na mačka, vjerujući da je njegova sudbina povezana s njenom, a da prava vrijednost života nije u materijalnom, nego u ljubavi i pažnji.
- Zima je ove godine bila posebno oštra. Snijeg je napadao do prozora, a hladnoća se uvlačila u staru kuću. Fata je oboljela od teškog gripa i nekoliko dana nije mogla ustati iz kreveta. Vatra u peći se ugasila, a hladnoća je sve više nadvladavala prostor. Nije imala snage ni za vodu, ni za pozivanje pomoći, a selo je bilo zavejano i tiho. Njena snaga polako je kopnila i činilo se da kraj dolazi. Ležeći u krevetu, drhteći od groznice, Fata je osjećala kako joj život klizi. Žućo, ležeći na njenim nogama, osjetio je opasnost i počeo glasno mjaukati, lizati joj lice i pokušavati je probuditi, ali ona je ostala nepomična.
U tom trenutku, mačak je pokazao nevjerojatnu upornost i instinkt. Premda slijep, pronašao je put do malog prozora koji je bio odškrinut, provukao se van i krenuo kroz snijeg i hladnoću. Putovao je kroz selo do glavne ceste, čekajući prolazak bilo kojeg vozila. Nakon dugog vremena, u daljini su se pojavila svjetla automobila, veliki crni džip koji se približavao klizavim putem. Žućo nije odustao, već je iskazivao svoje uznemirenje glasnim i upornim mjaukanjem. Vozač je naglo zakočio i izašao, prvo ljut, ali kada je ugledao slabog, slijepog mačka kako se bori s hladnoćom, njegov bes se rastopio u suosjećanje.
Kenan, kako se zvao čovjek iz automobila, slijedio je Žuću kroz snijeg do kuće. Unutra je zatekao staricu slabog pulsa, obučenu u jorgan, nepomičnu i pod utjecajem hladnoće. Brzo je donio deku, vrući čaj i baterijsku lampu, naložio vatru u peći i pružio joj toplinu i pažnju dok se njeno disanje polako stabiliziralo. Žućo je sve vrijeme sjedio uz njenu glavu, preo i pružao dodatnu utjehu.
Kad je Fata otvorila oči, bila je zbunjena i slaba, ali svjesna. Vidjela je Kenana, mladog čovjeka koji je došao zahvaljujući njenom mačku. U tom trenutku, prisjetila se prošlih godina i dobrote koju je pružala, a koja se sada vratila kroz hrabrost Žuće i predanost mladog čovjeka. Kenan je prepoznao Fatu iz priča o pomoći koju je davnih godina pružila njegovoj majci i obitelji, kada je tihi gestom dobrote spašavala živote. Suze su mu zasjale dok je shvatio da je ona živa i da je spremna prihvatiti novu sigurnost koju mu je njegov život omogućio.
U narednim danima kuća je obnovljena, dobila je novi krov i fasadu, a unutrašnjost je poprimila toplinu koja je dugo nedostajala. Hrana i drva osigurani su, a Fata i Žućo ponovno su mogli uživati u miru svog doma. Život u selu gledao je s osmijehom, a susjedi su primijetili kako sitna djela dobrote i ljubavi, poput onih koje je Fata čuvala kroz godine, uvijek na kraju pronalaze put do povratka.
Najljepši prizor bio je na tremu: Fata sjedila na novoj klupi, pijuckala kavu, dok je Žućo, sada siguran i zdrav, pio mlijeko iz posebnog fildžana, simbol odanosti i ljubavi koja je nadvladala sve nevolje. Selo je šaptalo o čudu koje je postigla dobra starica i njezin slijepi mačak, podsjećajući sve da dobrota, strpljenje i vjera u život uvijek pronalaze svoj put.
