Razotkrivanje čovjeka kojeg su kćeri napustile tijekom njegovih poznih godina izaziva osjećaj tuge i tjera na introspekciju. Esad, koji ima 69 godina, život je posvetio svojim kćerima. Pobrinuo se ulagati u njihovo školovanje i za svakoga od njih organizirao je lijepo vjenčanje. Nažalost, obje njegove kćeri odlučile su se preseliti u inozemstvo i blokirale su sve kanale komunikacije s njim. Kao rezultat toga, Esad sada doživljava duboki osjećaj usamljenosti u svojoj ulozi oca i djeda.
Gospodin Esad, s kojim je razgovaralo Moje vrijeme, izrazio je tugu zbog smrti njegove druge supruge od kobne bolesti. S njom je živio 36 godina, a sada sa 69 godina živi sam. Unatoč tome što su se godinu dana borili da joj spase život, u svojim nastojanjima nisu uspjeli. Esad, otac i djed, otkrio je da se od prve supruge razveo nakon što su njihove kćerke napunile pet, odnosno tri godine. Ispričao je da je svojim kćerima omogućio školovanje i plaćao alimentaciju koja je činila polovicu njegovih mjesečnih primanja nakon njihova razvoda. Obojici je čak pomagao u organizaciji vjenčanja i bio sretan što će postati djed. Međutim, stvari su se promijenile kada je njegov šogor, muž njegove starije kćeri, predložio da se presele u Utah u Americi, kako je objasnio Esad.
Prošlo je desetljeće otkako su prekinute sve romantične veze. Gospodin Esad se suočio s teškom situacijom kada su se njegova starija kćerka, njen suprug i njihova djeca preselili iz njihove kuće. No izazovima tu nije kraj jer su i njegova mlađa kći i bivša supruga donijele drastičnu odluku o odseljenju. G. Esad je izrazio svoju tugu navodeći da njegove kćeri nisu bile u kontaktu s njim od kada se njegova bivša supruga doselila kod njih. Unatoč ulaganju godina, truda i ljubavi u njihov odnos, potpuno su ga odsjekli i blokirali. Svoju situaciju usporedio je s panjem. Osjeća se duboko povrijeđenim njihovim postupcima.
“Kad sva podrška nestane, čovjek se osjeća izgubljeno i sam”. Godine 2013. poslana mi je poruka da više nisam dio njihovih života. Utjecaj ovog događaja neobjašnjivo mi je teško prenijeti. Nažalost, moja druga žena, koja je u međuvremenu preminula, i ja nismo mogli imati zajedničku djecu. Unatoč tome, živjeli smo u ljubavi i skladu, a ona je bila moja najbliža prijateljica i prijateljica. Zbog njezine smrti osjećam se kao da sam izgubio sve u životu i ne mogu a da ne izrazim svoju tugu.
Unatoč svemu, autor pisma izražava želju da sve završi na dobrom mjestu i želi sve najbolje za sve uključene. Izražava nadu da će njegove kćeri naići na njegovu poruku usred tužnih okolnosti, prenoseći njegovu iskrenu želju za njihovom sigurnošću i dobrobiti, kao i onom svojih voljenih unuka koje tek treba vidjeti. Zaključuje s iskrenim osjećajem, izjavljujući da će nastaviti podnositi svoju patnju u samoći, moleći se da Bog blagoslovi njegovu obitelj dobrim zdravljem i srećom.
