Danas za vas imamo priču o mladoj ženi koja je mislila da ima muža koji je voli i sa kojim je čekala i bebu. Međutim ono što jeuslijedilo nije mogla očekivati ni u najgoroj noćnoj mori.
U početku je život na luksuznom brodu Celestia bio definicija bajke. Glamur, romantika i naizgled savršen brak bili su ono što je privlačilo sve oko njih. Nasljednica istaknutog europskog obrazovanja vjerovala je da je našla čovjeka koji cijeni nju, a ne svoje financije. Međutim, iza kulisa sjaja bila je značajna izdaja koja je zamalo rezultirala njezinom smrću. Te večeri, dok se svjetlost Monaka gasila u daljini, sve se promijenilo. Dok je žena, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, stajala na palubi broda, suprug ju je pozdravio sa smiješkom i rekao da namjeravaju proslaviti početak novog života. Nakon što ju je povukao u ocean, osjetila je hladnoću oceanskog zagrljaja.
- Šok izdaje bio je intenzivniji od hladnoće oceana. Među valovima, dok se borila da ostane na površini, čula je glas koji joj je presjekao srce. Rekao je da je sve konačno riješeno, da će svijet vjerovati u nesreću i da će do Božića sve biti njihovo. Njegov romantični partner pokušao je razgovarati s njim drhtavim glasom, ali on je odbio priznati ženu. Njegov je smijeh bio odgovor. No, nisu prepoznali da se pripremala mjesec dana. Sumnja je porasla kad je čula njegov razgovor, tijekom kojeg je izjavio da će malo povećanje imovine biti njihovo. Tada je donijela odluku zaštititi sebe i svoje dijete. Sva njezina imovina, uključujući nekretnine i novac, raspoređena je na posebne račune i stavljena pod pravnu zaštitu bebine majke koja je dijete štitila od majke.
Dodatno je zatražila da se na plovilo postave sigurnosne kamere. Ključni trenutak zabilježen je i sačuvan na nebu. Nakon nesreće pokušala se uhvatiti za uže i dohvatiti čamac za spašavanje, ali nije uspjela. Aktivirala je uzbunu i ribari su je pratili iz oceana sat vremena nakon što je to učinila. Sve što je uspjela reći bilo je “Nemoj nikome reći da sam još živa”. To je pokrenulo tihi sukob za život i pravdu. Bila je u bolnici tri mjeseca pod lažnim imenom. Dok je došla svijesti, svijet je pretpostavio da je preplavila Jadran. Suprug je sudjelovao u demonstracijama pred kamerama, zagrlio je svoju ženu i prikazao povrijeđenog čovjeka.
Međutim, iza kulisa su počeli problemi: njegovi računi su zamrznuti, njegovoj imovini se nije mogao pristupiti, a panika je rasla. Kad je sudski službenik došao procijeniti nasljedstvo, njegova je vjera počela opadati. Sudnica je još bila tog oblačnog dana. Sudac je pročitao dokumente i naglasio da je, prema oporuci, sva imovina podijeljena djetetu u slučaju smrti majke. Supružnik je ostao sam. Lice mu je bilo ukrašeno slikom, a glas pojačan glasom: “Ovo je moje!” Bilo je potpuno moje!” Kad je stigla, vrata su bila zapečaćena. Pogled mu je bio prikovan, a lice prekriveno užasom, kao da svjedoči snu. Sudnicom su odjeknule njezine riječi: “Zdravo, dušo.” Dala je odvjetniku USB disk koji je uzela iz torbice.
Na ekranu se prikazala snimka razvoja događaja – u trenutku kada je trudnicu bacio u ocean. Njegova romantična partnerica se našalila, a on je ostao nepomičan, bez emocija. Kad je video završio, zaključak je bio očigledan: pokušaj ubojstva. Vlasti su ga odmah uhitile, unatoč tome što mu je partnerica plakala. Njegova posljednja izjava prije nego što su ga odveli bila je optužba: “Zbog tebe sam izgubio sve!” Njezin odgovor bio je još smireniji, rekavši: “Izgubio si jer si izgubio mene.” Godinu dana kasnije rodila je zdravog dječaka Adriana, kojemu je dala ime po još mirnijem moru koje joj je pogodovalo te noći. Njezin je život dokumentiran zbog traume koju je pretrpjela, ali je također pokazao sposobnost izdržljivosti.
Na pitanje zašto Shepard oprašta, odgovorila je: “Zato što sam živjela.” Moja harmonija je pobjednik. Ova je priča slična višestrukim primjerima žena koje su supružnici pokušali ubiti. Podaci Agencije za ravnopravnost spolova BiH pokazuju da je u proteklom desetljeću dokumentirano najmanje 20 slučajeva obiteljskog nasilja koje je završilo smrtnim ishodom, a većina žrtava bila je prijateljski povezana. Ovaj narativ, koji je specifičan za određenu ženu, prenosi bolnu istinu većine žena koje nisu u stanju razgovarati o svojim iskustvima. U Crnoj Gori, Centar za ženska prava je dokumentirao povećanje broja prijavljenih slučajeva femicida u posljednjih nekoliko godina.
Njihova analiza pokazuje da je sigurnost sustava još uvijek manjkava te da su žene često ostavljene bez nadzora u situacijama koje su od najveće važnosti. Ovaj slučaj, unatoč pobjedi pravde, dovodi u pitanje broj žena koje bi bile žive da institucije jesu reagirao na prve slučajeve nasilja. Slična istraživanja provodi i Autonomni ženski centar u Srbiji, koji napominje da je većina smrtnih slučajeva među ženama uzrokovana obiteljskim nasiljem, te da je ekonomska ovisnost jedan od najznačajnijih uzroka žena u toksičnim vezama.
U tom kontekstu, financijska autonomija i pravna zaštita bile su od velike važnosti za opstanak i konačni uspjeh. To pokazuje da je osnaživanje žena financijski i pravno najučinkovitija metoda eliminacije nasilja. Dok se prisjeća noći kada je ocean mogao biti njezin grob, protagonistica priče sada prepoznaje da su izdaja i strah imali ulogu u njihovoj moći. Neke se žene ne mogu spustiti, umjesto toga uče plivati kroz oluje.
