U današnjem tekstu govorimo o velikoj političkoj i finansijskoj krizi koja je potresla Paragvaj nakon propasti jedne od najpoznatijih digitalnih banaka u zemlji. Ono što je počelo kao ozbiljan problem u bankarskom sektoru ubrzo se pretvorilo u aferu koja je milionima građana onemogućila pristup vlastitom novcu i dovela u pitanje sigurnost ogromnih državnih sredstava.

Politički potres u Paragvaju: Predsjednik smijenjen nakon sloma banke koja je upravljala novcem miliona građana

Paragvaj prolazi kroz jednu od najozbiljnijih političkih i finansijskih kriza posljednjih godina nakon propasti digitalne banke Ueno, čiji je slom milionima građana otežao pristup vlastitom novcu. Afera je dovela do ostavke predsjednika Santiaga Peñe, a zatim i njegovog opoziva, nakon čega je predsjedničku dužnost preuzeo dotadašnji potpredsjednik Pedro Alliana. Istovremeno, protiv bivšeg šefa države pokrenut je krivični postupak zbog sumnji u zloupotrebu političkog utjecaja i povezanost državnih institucija s poslovanjem banke, dok vlasti pokušavaju zaštititi štediše i spriječiti širenje finansijske nestabilnosti.

Kriza koja je započela problemima jedne finansijske institucije za svega nekoliko dana prerasla je u događaj s dalekosežnim posljedicama za politički vrh Paragvaja. U središtu pažnje našla se banka koja je zahvaljujući digitalnim uslugama stekla približno tri miliona korisnika i postala važan dio svakodnevnog finansijskog života velikog broja stanovnika. Njena iznenadna nemogućnost da nastavi normalno poslovanje otvorila je pitanja sigurnosti privatne štednje, upravljanja državnim sredstvima i efikasnosti bankarskog nadzora.

Političke posljedice pokazale su se jednako ozbiljnim. Santiago Peña, koji je prethodno imao poslovne veze s grupacijom povezanom s vlasnicima banke, suočio se s optužbama opozicije za sukob interesa i neprimjeren utjecaj na rad državnih institucija. Iako je odbacio tvrdnje o nezakonitom postupanju, pritisak je rastao i unutar njegove političke stranke, što je dodatno oslabilo njegov položaj.

Brzi uspon digitalne banke i problemi koji su prethodili slomu

Ueno je poslovanje razvijao oslanjajući se na savremene digitalne usluge koje su korisnicima omogućavale jednostavnije otvaranje računa, obavljanje transakcija i upravljanje novcem putem mobilnih uređaja. Takav model posebno je privukao građane kojima tradicionalne bankarske usluge ranije nisu bile lako dostupne. Za nekoliko godina institucija je izrasla u jednog od prepoznatljivijih učesnika paragvajskog finansijskog tržišta.

Prema podacima koje je banka objavljivala, sredinom 2026. imala je približno tri miliona klijenata. U zemlji s oko 6,5 miliona stanovnika to je predstavljalo izuzetno veliki broj korisnika jedne finansijske institucije. Međutim, snažno širenje poslovanja pratila su i pitanja o načinu kreditiranja, povezanosti pojedinih kompanija s vlasničkom grupacijom te sposobnosti banke da održava potrebnu finansijsku stabilnost.

Centralna banka kasnije je objasnila da su nadzorne aktivnosti uključivale provjeru kredita odobrenih kompanijama povezanim s grupacijom koja je kontrolisala Ueno. Regulator je još u junu upozorio banku na potrebu usklađivanja određenih poslova sa zakonskim ograničenjima. Daljnje kontrole pokazale su probleme povezane s likvidnošću, kvalitetom kreditnih plasmana i potrebom za dodatnim finansijskim rezervama.

Nakon provedenih korekcija finansijskih izvještaja utvrđeno je da banka više ne ispunjava minimalne zahtjeve solventnosti. To je značilo da kapital kojim raspolaže nije pružao dovoljnu zaštitu u odnosu na rizike koje je preuzela. Regulator je zbog toga odlučio pokrenuti zakonom predviđeni postupak, uz imenovanje osoba zaduženih za nadzor i očuvanje preostale imovine.

Milioni građana suočeni s neizvjesnošću, a ugrožena su i javna sredstva

Posljedice regulatorne intervencije građani su osjetili gotovo odmah. Mnogi korisnici više nisu mogli slobodno raspolagati novcem na svojim računima, a među pogođenima su bili zaposleni, penzioneri i porodice koje su preko ove banke primale redovna primanja. Za njih se problem nije svodio na finansijske pokazatelje ili administrativne postupke, nego na mogućnost podmirivanja osnovnih životnih potreba.

Posebno osjetljiv dio afere odnosio se na državna sredstva. Prema Reutersovim izvještajima, Ueno je upravljao s približno 850 miliona američkih dolara javnog novca, uključujući sredstva povezana s državnim institucijama i penzionim sistemom. Tolika koncentracija javnog novca u jednoj privatnoj banci otvorila je pitanje načina donošenja odluka o plasiranju državnih depozita.

Nezadovoljstvo građana ubrzo se prenijelo na ulice glavnog grada Asuncióna. Pogođeni štediše okupljali su se zahtijevajući informacije o svojim računima i mogućnost povrata novca. Nepovjerenje je dodatno raslo zbog političkih veza koje su se počele spominjati u javnosti, dok su nadležni pokušavali uvjeriti stanovništvo da problemi jedne banke ne znače automatski ugroženost cjelokupnog finansijskog sistema.

Centralna banka naglasila je da paragvajski Fond za garantovanje depozita pruža zaštitu do 228,3 miliona gvaranija po deponentu u jednoj finansijskoj instituciji. Taj iznos odgovara vrijednosti 75 minimalnih mjesečnih plaća. Regulator je najavio i početne isplate do deset miliona gvaranija kako bi pogođeni građani što prije dobili pristup barem dijelu svojih sredstava.

Prema informacijama objavljenim 8. novembra, kroz državni sistem garantovanja depozita već je isplaćeno približno 160 miliona dolara za gotovo 1,2 miliona štediša. Ipak, postupak povrata novca nije jednak za sve korisnike. Dok su depoziti do zakonskog limita zaštićeni, nadoknada većih iznosa zavisi od daljnjeg postupka sanacije i imovine kojom banka raspolaže.

Poslovne veze predsjednika i politički rasplet koji je promijenio vlast

Finansijska kriza dobila je novu dimenziju nakon što su u prvi plan dospjele ranije poslovne veze predsjednika Santiaga Peñe s grupacijom Grupo Vázquez, povezanom s vlasništvom banke Ueno. Peña je naveo da je svoj vlasnički udio prodao u martu 2025. godine. Sama ranija povezanost nije dokaz nezakonitog postupanja, ali je postala jedan od ključnih razloga za političke zahtjeve da se detaljno ispitaju odnosi vlasti i finansijske institucije.

Dodatnu pažnju izazvao je položaj Carlosa Carvalla, čelnika paragvajske centralne banke koji je ranije bio povezan s Uenom. On je tokom krize podnio ostavku na zahtjev predsjednika. Njegova prethodna profesionalna uloga otvorila je raspravu o mogućem sukobu interesa i objektivnosti regulatornog nadzora nad finansijskom institucijom s kojom je ranije sarađivao.

Opozicioni političari optužili su Peñu za sukob interesa, neprimjereno upravljanje javnim sredstvima i pokušaje zaštite banke od nadzora. Bivši predsjednik odbacio je te tvrdnje, naglašavajući da se eventualna odgovornost mora utvrđivati pred nadležnim pravosudnim institucijama. Politički pritisak ipak je nastavio rasti, a podrška unutar vladajuće stranke Colorado počela je slabiti.

Peña je 5. novembra objavio ostavku, navodeći potrebu očuvanja političke stabilnosti i institucionalnog funkcionisanja države. Međutim, parlamentarni postupak nije odmah dovršen zbog nedostatka kvoruma, pa je njegov formalni status privremeno ostao neriješen. Istovremeno je nastavljen postupak opoziva, koji je dobio podršku Zastupničkog doma.

Politički rasplet uslijedio je 6. novembra, kada je Peña opozvan s predsjedničke dužnosti. Pedro Alliana, dotadašnji potpredsjednik i političar vladajuće stranke Colorado, položio je zakletvu i preuzeo vođenje države. Prema dostupnim informacijama, njegov mandat trebao bi trajati do augusta 2028. godine, odnosno do isteka predsjedničkog perioda za koji je Peña prvobitno izabran.

Smjena predsjednika nije označila završetak afere. Naprotiv, politička odgovornost postala je samo jedan dio šireg postupka u kojem se istražuje jesu li državni zvaničnici koristili svoje funkcije kako bi omogućili zadržavanje javnog novca u banci uprkos njenim finansijskim problemima. Razlika između političkog opoziva i eventualne krivične odgovornosti pritom je od posebnog značaja, jer se potonja mora utvrditi u sudskom postupku.

Krivična istraga protiv bivšeg predsjednika i odgovor nadležnih institucija

Paragvajsko pravosuđe nastavilo je postupanje nakon predsjednikove smjene. Peña se 7. novembra pojavio pred tužilaštvom, a potom je protiv njega određen pritvor tokom istrage. Prema Reutersovom izvještaju objavljenom 8. novembra, bivši predsjednik suočen je s optužbama koje uključuju povredu povjerenja i postupanje radi lične koristi.

Tužilaštvo sumnja da je Peña koristio utjecaj predsjedničke funkcije kako bi pojedine državne institucije i preduzeća zadržavali svoja sredstva u Uenu uprkos njegovim ranijim finansijskim vezama s vlasničkom grupacijom. Takve tvrdnje predmet su istrage i ne predstavljaju pravosnažno utvrđenu krivicu. Peña je negirao nezakonito postupanje, a njegova odbrana najavila je saradnju s pravosudnim organima.

Postupak je zahvatio i druge zvaničnike. Bivši guverner centralne banke Carlos Carvallo također se suočio s pritvorom i optužbama povezanima s postupanjem tokom nadzora nad bankom. Ranije su izdati nalozi za hapšenje osmero sadašnjih i bivših rukovodilaca Uena, čime je istraga obuhvatila i osobe neposredno odgovorne za poslovne odluke finansijske institucije.

Istražitelji sada nastoje utvrditi kako je banka s tolikim brojem korisnika dospjela u stanje ozbiljne finansijske nestabilnosti. Među ključnim pitanjima nalaze se kreditni poslovi s povezanim kompanijama, tačnost finansijskih izvještaja, pravovremenost regulatornih reakcija i način upravljanja javnim depozitima. Odgovori bi mogli biti važni ne samo za pojedinačne krivične postupke nego i za buduća pravila bankarskog nadzora.

Paragvajska centralna banka u međuvremenu nastavlja provoditi postupke zaštite štediša. Institucija je naglasila da teškoće Uena predstavljaju specifičan slučaj, a ne potvrdu da je čitav bankarski sektor nesolventan. Regulatori nastoje osigurati urednu isplatu garantovanih depozita i što veću zaštitu sredstava koja prelaze zakonski limit.

Za građane koji još čekaju pristup svojim računima najvažnije pitanje i dalje je kada će moći raspolagati novcem koji im pripada. Političke promjene i krivični postupci ne rješavaju automatski njihove svakodnevne finansijske probleme. Upravo zato brzina i transparentnost isplata ostaju među najvažnijim zadacima državnih institucija.

Istovremeno, slučaj Ueno mogao bi dugoročno utjecati na povjerenje u finansijski sistem Paragvaja, koji je prethodnih godina nastojao privući međunarodne investitore i učvrstiti reputaciju stabilne ekonomije. Slom velike digitalne banke, smjena predsjednika i istrage protiv visokih zvaničnika predstavljaju ozbiljan izazov za takav ugled.

Dok nova administracija pokušava stabilizovati političke prilike, nadležni organi nastavljaju utvrđivati odgovornost za odluke koje su prethodile finansijskom slomu. Za pogođene porodice, penzionere i zaposlene najvažniji rezultat tih napora bit će mogućnost sigurnog pristupa vlastitim sredstvima. Sudski postupci i sanacija banke odvijat će se različitim tempom, ali će oba procesa imati značajnu ulogu u obnovi povjerenja građana u paragvajske institucije.