Niko od nas nije savršen i svi griješimo ali se većina trudi da svoje greške ispravi. Pojam grijeha se pomije i u vjerskim knjigama i za njih se traži i oprost a prema njima ova tri grijeha prate ljude kroz život.
Značajan broj pojedinaca, bez obzira na njihova vjerska ili duhovna uvjerenja, vjeruje da svaka osoba ulazi u ovaj svijet obdarena određenim duhovnim nasljeđem poznatim kao karma. Ova karma ne samo da nas prati poput sjene, već prožima svaki aspekt našeg postojanja, utječući na naše misli i emocije, kao i na radnje koje poduzimamo, svjesno ili nesvjesno. Karma ne obuhvaća samo ukupnost naših opipljivih radnji; ono duboko hvata naše emocije, unutarnje porive, pa čak i skrivene želje.
- Ono opaža zavist koju gajimo u našim srcima prema tuđim postignućima, tiho zadovoljstvo koje imamo zbog tuđe nesreće, loše želje koje usmjeravamo prema drugima ili ogorčenost koju osjećamo jednostavno zbog njihove sreće. Svaka od ovih emocija posjeduje vlastitu frekvenciju i energiju, što svemir bez greške priznaje. Karma djeluje kao vrlo zamršen mehanizam koji funkcionira precizno, pouzdano i, što je najvažnije, pošteno. Određeni karmički dugovi podmiruju se iznimnom brzinom – često gotovo trenutno – dok drugi odugovlače do odgovarajućeg vremena, dolazeći neočekivano, ali nikad ne ostaju neizmireni.
U sljedećoj raspravi ispitat ćemo neke od najtežih karmičkih prijestupa, koji, u duhovnom kontekstu, utjelovljuju značajna opterećenja i manifestiraju se tijekom života u obliku boli, gubitaka, razočaranja i neobjašnjive patnje. 1. Nepoštovanje roditelja – najveća duhovna cijena. Značaj poštivanja roditelja zajednička je tema u gotovo svim svjetskim religijama, duhovnim doktrinama i filozofskim sustavima. Roditelji služe kao naša početna razmišljanja i primarni odgojitelji; oni su pojedinci koji su nas, priznavali mi to ili ne, doveli u postojanje.
Općenito je prihvaćeno da pojedinac koji je sposoban uvrijediti, zanemariti ili nanijeti štetu roditelju – osobito onaj kojeg karakteriziraju brižnost, nesebičnost i ljubav – korača duboko štetnim duhovnim putem. Svakako, nije svaki roditelj primjer savršenstva; neki su svojim postupcima nanijeli znatnu nevolju. Ipak, karma ocrtava oštar kontrast između opravdane samoobrane i neopravdane zlobe. Uvreda upućena roditelju koji se u potpunosti posvetio sebi, pružajući ljubav i podršku, nosi značajnu karmičku težinu. Ova energija ne nestaje; nego se nakuplja i na kraju manifestira kao osobni neuspjesi, obiteljske tragedije ili izazovi u odnosima s vlastitim potomstvom.
2. Izdaja istinske naklonosti – ozljeda koja traje vječno. U kraljevstvu gdje su integritet i vjernost rijetki, svaki pojedinac koji vas voli iskreno i bez uvjeta predstavlja neprocjenjivo blago. Izdaja takve osobe – bilo to putem prijevare, laži, manipulacije ili pukog nepoštivanja – predstavlja izdaju ne samo te osobe, već i temeljne prirode same univerzalne ljubavi. Karma to doživljava kao duboku povredu, jer nevjera u ljubavi ne predstavlja samo osobni prijestup, već i duhovnu nepravdu koja može značajno promijeniti putanju nečijeg emocionalnog i životnog rasta. Posljedice takvog ponašanja često se manifestiraju kao emocionalna tjeskoba, osjećaj unutarnje praznine, poteškoće u postizanju istinske sreće u kasnijim vezama i stalno ponavljanje sličnih pogrešaka.
3. Zavaravajuće tvrdnje i širenje neistina – strategija koja na kraju ne uspijeva U suvremenom društvu, gdje je ogovaranje postalo prevladavajući fenomen, među pojedincima postoji nedostatak obzira prema duhovnim posljedicama njihovih izjava. Usprkos tome, sudjelovanje u lažnim optužbama, širenje dezinformacija ili doprinos izmišljanju pogrešnog prikaza drugog pojedinca – bez obzira na namjeru, kao što je “iz zabave” – predstavlja značajan karmički prijestup. Ova vrsta ponašanja utjelovljuje destruktivnu energiju, jer kalja ugled pojedinca, nanosi emocionalnu patnju i često rezultira trajnim posljedicama za žrtvu. Karma ne pravi razliku između onih koji izmišljaju laž i onih koji je jednostavno prenose. U konačnici, pojedinac koji manipulira tuđim ugledom može se susresti s sličnom nevoljom – suočiti se s klevetom, izdajom ili društvenim ostracizmom u nedostatku dokaza.
Karma radije kao učitelj nego kao kažnjavač. Karmu ne treba promatrati kao kaznenu silu; nego funkcionira kao sredstvo za postizanje duhovne ravnoteže. Njegova svrha nije kažnjavanje, već poticanje razumijevanja. Svaka lekcija prenesena kroz karmu osmišljena je da nas prosvijetli, uzdigne našu svijest i vodi nas prema svjesnijem i ispunjenijem postojanju. Neophodno je prepoznati da svaka negativna misao ili postupak nosi posljedice, no jednako je tako istina da nijedan čin dobrote ne ostaje nepriznat.
To je razlog zašto je mudro utjeloviti integritet, pokazati poštovanje prema drugima i njegovati iskrenost u svom srcu. Ono što projiciramo u svijet na kraju nam se vraća. Posljedično, grijeh ne treba smatrati apstraktnim ili fiktivnim pojmom; nego predstavlja opipljiv teret koji nosimo cijeli život. Ovu težinu možemo ublažiti isključivo djelima pokajanja, oprosta i preobrazbe – kako prema drugima tako i prema sebi.
