Godine 1991. nakon dugotrajne i teške bolesti u 52. godini života preminuo je poznati umjetnik narodne glazbe Toma Zdravković. Čak i nakon trideset godina, melodije koje je stvorio ovaj umjetnik nastavljaju odzvanjati u sadašnjosti, dok priče o njegovom životu ostaju uvijek prisutne. Prije samo dvije godine izašao je film “Toma” koji je osvojio publiku prikazom njegove životne priče. Objavljivanje ovog filma poklopilo se s intervjuom s Tihomirom Pop Asanovićem, talentiranim klavijaturistom renomiranog jugoslavenskog rock benda “Time”, koji je podijelio svoja osobna sjećanja na Zdravkovića. Asanović je imao privilegiju nastupati uz Toma tijekom ranih faza njegove karijere, suradnja koja je trajala šest mjeseci 1965. Ova sjećanja nude fascinantnu perspektivu, ubrizgavajući nove dimenzije u priču o Tomovu životu.
Tijekom posljednjih mjeseci 1965. i prvih mjeseci 1966. imao sam priliku surađivati s Tomom u trajanju od šest mjeseci. Osvrćući se na to vrijeme, Asanović je ispričao svoje sjećanje i dodao: Prostor koji smo nazivali Gradskim podrumom zapravo je bio Dom sindikata u Beogradu, koji je u svom podrumu imao namjensku dvoranu. Naš bend je imao privilegiju nastupati tamo šest dana u tjednu, a ponedjeljak nam je bio jedini slobodan dan. Zanimljivo, kolege glazbenici DŽentlmeni i braća Jelić, koji će kasnije postati poznati kao YU grupa, zabavljali su publiku svojom rock glazbom tijekom popodnevnih čajanki od 16 do 19 sati, dok smo mi na pozornicu izašli od 20 sati. do ponoći.
Asanović se smatra sretnim što je imao priliku surađivati s Tomom Zdravkovićem, istaknutom osobom kako rane rock scene tako i svijeta narodne glazbe. Kao mladi rock glazbenik Asanović je tim partnerstvom stekao dragocjena znanja i iskustva. Njegov put u Beograd započeo je 1965. kada se preselio iz Skoplja.
“Sa 17 godina tražio sam posao i tražio mjesto okupljanja glazbenika, glumaca i menadžera kako bih se raspitivao o mogućim gažama. Rečeno mi je da dođem do Tome jer je njegov pijanist nedavno ozlijedio dva prsta. Zatekao sam se kako sviram na oronulom Steinwayu koji je očajnički trebao uštimati, što me navelo da opetovano tražim njegovo pravilno podešavanje (smijeh).” – kazao je Arsenović
Toma Zdravković je na početku karijere imao već 27 godina, nešto više od ostalih. Asanović se prisjeća da su za to vrijeme izvodili ugodnu glazbu i tradicionalne narodne pjesme jer još nije nastupilo doba cajki i turbo folka. “U tom razdoblju Toma je imao sposobnost tražiti da mu demonstriram nekoliko klavirskih akorda, samo sat vremena prije nastupa. Ova se rutina nastavila u rasponu od deset dana, što nam je omogućilo dovoljno vremena za vježbanje. Toma je pokazao golem talent na ovom području. Posjedovao je vještinu skladanja i tekstova i melodija, od kojih će neke s vremenom steći popularnost. Međutim, u tom trenutku još nije snimio nijednu svoju kreaciju.” – kazao je.
Pop Asanović dobro je znao poroke koji glazbenicima nisu bili strani, kao i prednosti i mane ovog zahtjevnog radnog vremena. Klavijaturist Toma iznio je i specifičan aspekt rutine Toma Zdravkovića koji je oblikovao njegov način života. Klavijaturist je otkrio malo poznatu naviku: nikada nije išao spavati prije ranih jutarnjih sati, obično oko pet ili šest. Tragično, ovaj noćni način života na kraju ga je veoma iscrpio što je bila dodatna briga i zbog njegove bolesti koja je dovela do njegove smrti. Osim toga, imao je sklonost kockanju s vremena na vreme, što je nažalost rezultiralo štetnim posljedicama koje su potrajale dulje vrijeme.
U tom je razdoblju bilo uobičajeno da se mlađahni Pop Asanović često druži sa svojim starijim kolegom. U brojnim prilikama otpratio bih ga do taksija i pratio ga dok bi se vraćao kući, primajući njegovu zahvalnost sljedeći dan. To je bila nužna mjera kako bi se spriječilo da svoje financije rasipa kockanjem. Bilo je neporecivo da je imao magnetski učinak na žene, koje su bile potpuno zaljubljene u njega.
Zdravković je imao vještinu da dojavi mlađahnom pijanistu da ga namjerava počastiti, no mladi je pop više volio sokove nego alkoholna pića. Za to vrijeme Toma bi si priuštio koju rakiju. Radoznali Asanović bi se raspitivao zašto nije popio pivo, da bi dobio odgovor da jednostavno ne uživa. Asanović je kasnije otkrio da je bio u zabludi, jer je nakon mjesec dana nastupa shvatio da će konzumirati alkohol kako bi izdržao mukotrpan zadatak pjevanja tri do tri i pol sata svake večeri, a sve dok je osjećao težinu pritiska na sebi.
