Poznati medicinski stručnjak iz Srbije je u jednom intervjuu govorio o uticaju hrane na naše zdravlje. On je posebno istakao jednu vrstu mesa kao štetnu  naročito  ukoliko se često konzumira. O kojem mesu je riječ i koji su doktorovi savjeti saznajte u nastavku našeg današnjeg teksta.

Meso na tanjiru nije uvijek isti izbor: Za zdravlje srca važni su vrsta, učestalost i način pripreme

Navika da se ručak smatra nepotpunim bez mesa često nastaje još u djetinjstvu. Kada se takav način prehrane godinama ponavlja, malo ko svakodnevno razmišlja o tome koja se vrsta mesa kupuje, koliko je masna, da li je prerađena i koliko često završava na jelovniku. Ipak, upravo ti detalji mogu napraviti značajnu razliku kada se prehrana posmatra kao cjelina.

Nemasna piletina ili puretina, riba, masniji komadi crvenog mesa i različite kobasice ne mogu se posmatrati kao nutritivno jednake namirnice. Prerađeni mesni proizvodi mogu sadržavati značajne količine zasićenih masti, a često i dosta natrijuma, dok nemasniji izvori proteina mogu biti praktičniji izbor za osobu koja želi drugačije organizovati svakodnevne obroke.

To, međutim, ne znači da je nužno preko noći izbaciti jednu grupu namirnica i uvesti potpuno novi režim. Mnogo je važnije ono što se ponavlja tokom sedmica, mjeseci i godina. Povremeni obilniji obrok nije isto što i prehrambeni obrazac u kojem se masna ili prerađena hrana nalazi na stolu gotovo svakoga dana.

Nije važno samo koliko mesa ima na tanjiru

Kada se govori o mesu i zdravlju srca, količina je samo jedan dio priče. Podjednako je značajno kakva se vrsta najčešće bira, na koji način se priprema i šta se uz nju jede. Ako veliki dio svakodnevnog jelovnika čine prerađeni proizvodi, ostaje manje prostora za povrće, voće, integralne žitarice, mahunarke i druge izvore proteina.

Posebno mjesto u toj priči imaju kobasice, suhomesnati proizvodi i drugi industrijski obrađeni mesni proizvodi. Njihova česta konzumacija može značajno povećati ukupni unos zasićenih masti i soli. Kada se takva hrana jede povremeno, njen udio u cijeloj prehrani nije isti kao kada postane svakodnevna rutina.

Problem je i u tome što čovjek najčešće neće osjetiti nikakvu trenutnu posljedicu. Obrok bogat zasićenim mastima ili natrijumom ne mora izazvati neposrednu nelagodu, zbog čega je lako steći utisak da način prehrane nema veći značaj. Dugoročni obrazac, međutim, ne može se procjenjivati samo prema tome kako se osoba osjeća nakon ručka.

Zbog toga se prehrambene navike bolje sagledavaju kroz sedmicu ili mjesec nego kroz pojedinačni dan. Ako se na jelovniku stalno ponavljaju iste masnije ili prerađene namirnice, njihov doprinos ukupnom unosu postaje mnogo veći nego što se može zaključiti na osnovu jednog ručka.

Istovremeno, raznovrsniji jelovnik omogućava da se proteini dobijaju iz različitih izvora. Time meso prestaje biti gotovo obavezna osnova svakog obroka, a prostor se otvara za ribu, mahunarke, orašaste plodove, tofu i druge namirnice koje mogu biti dio uravnotežene prehrane.

Takav pristup ne zahtijeva nužno stroge zabrane. U praksi se promjena može svesti na jednostavniji izbor prilikom kupovine: nemasniji komad umjesto masnijeg, svježa namirnica umjesto prerađenog proizvoda ili drugačiji izvor proteina nekoliko puta sedmično.

Holesterol može biti povišen i bez očiglednih znakova

Jedan od razloga zbog kojih se prehrana povezana sa zdravljem srca ne bi trebala procjenjivati samo prema trenutnom osjećaju jeste činjenica da povišen holesterol često nema jasne simptome. Osoba može djelovati zdravo i osjećati se sasvim dobro, dok se određene promjene u krvnim sudovima razvijaju postepeno.

Povišene vrijednosti određenih vrsta holesterola mogu doprinijeti stvaranju naslaga u arterijama. Tokom vremena to može uticati na njihovu prohodnost i povećati rizik od kardiovaskularnih problema. Upravo zato izbor mesa nije samo pitanje ukusa ili kalorija, nego i dio šireg obrasca prehrane.

Zasićene masti u toj priči imaju značajnu ulogu. Nije potrebno posmatrati ih kao nešto što se mora u potpunosti ukloniti iz jelovnika, ali pretjeran unos nije poželjan, posebno ako veliki dio redovno dolazi iz masnog mesa i prerađenih proizvoda.

Prednost takvog pristupa je u tome što se lakše održava. Nagla pravila koja potpuno mijenjaju prehranu mogu biti zahtjevna, dok nekoliko realnih zamjena omogućava da se novi obrazac razvija postepeno. Vrijednost tih promjena ne leži u jednom obroku nego u njihovom redovnom ponavljanju.

Na primjer, dio obroka u kojima se ranije koristilo masnije meso može se pripremiti sa nemasnijom piletinom ili puretinom. Prerađeni proizvodi mogu se ostaviti za rjeđe prilike, dok se riba može češće uključiti u jelovnik. Time se prehrana mijenja bez potrebe da svaka omiljena namirnica odmah nestane sa stola.

Važno je i kako se hrana priprema. Nemasniji komad mesa neće imati isti značaj ako se tokom pripreme koristi velika količina dodatne masnoće i soli. Zbog toga vrsta mesa, način kuhanja i ostatak obroka treba posmatrati zajedno.

Natrijum iz prerađene hrane lako prođe nezapaženo

So je još jedan dio prehrane koji se često potcjenjuje. Kada se obrok priprema kod kuće, uglavnom je lakše procijeniti koliko je soli dodano tokom kuhanja. Kod industrijski prerađenih proizvoda natrijum se može nalaziti u različitim sastojcima korištenim tokom proizvodnje i konzerviranja.

Zbog toga osoba može smatrati da ne jede naročito slanu hranu samo zato što rijetko poseže za solnikom. Istovremeno, redovna konzumacija prerađenog mesa može značajno doprinositi ukupnom unosu natrijuma. Upravo deklaracija na proizvodu može otkriti ono što nije moguće procijeniti samo prema ukusu.

Dugoročno visok unos natrijuma može doprinijeti povećanju krvnog pritiska. Povišen krvni pritisak dodatno opterećuje krvne sudove i srce, pa količina soli u svakodnevnoj prehrani predstavlja još jedan razlog da se industrijski prerađeni proizvodi ne posmatraju isto kao svježe pripremljena hrana.

Čitanje deklaracija zato može postati jednostavna, ali korisna navika. Osim cijene, roka trajanja i izgleda proizvoda, može se obratiti pažnja na količinu soli, zasićenih masti i ukupni sastav. Takav izbor ne zahtijeva odricanje od svega što osoba voli, već omogućava da se prerađena hrana rjeđe bira kao automatsko rješenje za svaki obrok.

Riba i nemasniji izvori proteina proširuju izbor

Piletina i puretina mogu biti praktična alternativa masnijim komadima mesa, naročito ako se pripremaju bez velikih količina dodatne masnoće i soli. Riba takođe zauzima važno mjesto u raznovrsnoj prehrani, a pojedine vrste sadrže omega-3 masne kiseline koje se povezuju sa zdravljem srca.

Raznovrsnost je važna upravo zato što protein ne mora svakoga dana dolaziti iz iste namirnice. Grah, leća, slanutak, tofu i orašasti plodovi takođe mogu biti dio jelovnika, pa smanjenje učestalosti pojedinih vrsta mesa ne mora značiti da obrok postaje nutritivno siromašan.

Što je više različitih namirnica zastupljeno tokom sedmice, lakše je izbjeći situaciju u kojoj kobasica, suhomesnati proizvod ili masni komad mesa postaju gotovo automatski dio svakog ručka. Takva raznovrsnost istovremeno ostavlja više prostora i za povrće, integralne žitarice, voće i druge namirnice koje čine ostatak prehrambenog obrasca.

Ne postoji, međutim, jedan model prehrane koji jednako odgovara svakoj osobi. Potrebna količina hrane, izbor namirnica, način pripreme i ukupno zdravstveno stanje mogu uticati na to kakve će promjene biti najprikladnije. Zbog toga se preporuke ne mogu svesti samo na jednostavno pravilo da je određena namirnica uvijek dobra ili uvijek loša.

Ako osoba već ima povišen holesterol, visok krvni pritisak ili druge zdravstvene probleme, promjene u prehrani najbolje je uskladiti sa savjetom zdravstvenog stručnjaka. Tada se izbor namirnica može prilagoditi konkretnom zdravstvenom stanju umjesto oslanjanja na opšte preporuke.

Briga o srcu zato može početi običnom odlukom tokom kupovine ili pripreme ručka. Nemasniji komad može zamijeniti masniji, prerađeno meso može se jesti rjeđe, a riba ili drugi izvor proteina može češće dobiti mjesto na tanjiru. Jedan takav izbor neće promijeniti cijelu prehranu, ali ponavljanje sličnih odluka iz dana u dan može postepeno promijeniti način na koji izgleda svakodnevni jelovnik.

Zdravije navike ne moraju biti zasnovane na savršenstvu niti na potpunim zabranama. Mnogo realniji pristup jeste pažljivije birati ono što se jede najčešće, jer upravo ono što se ponavlja svakoga dana s vremenom postaje najvažniji dio prehrambenog obrasca.