Mnogi će istaći da je ljubav glavni pokretač svega u životu i da je to zaista tako, imali smo prilike do sada uvjeriti se nebrojeno mnogo puta. Ljubav jednostavno ne poznaje godine, nacionalnosti niti vjeroispovjest, a jednu takvu ljubavnu priču vam prenosimo u nastavku našeg današnjeg teksta koji je posvećen Sofiji, koja je iz Vojvodine tokom 1953. godine došla u Tuzlu i sasvim slučajno upoznala ljubav svog života, Mustafu.
Kako je Sofija izjavila u svom obraćanju, kada se preselila bila je djevojka u najboljim godinama, trebala je ostati nekoliko dana u Tuzli jer je došla u posjetu svojim prijateljicama, međutim, igrom slučaja uspjela je pronaći muškarca njenog života. Mustafa je tada došao iz Bijeljine u Tuzlu, a glavni razlog za njegovo preseljenje bio je novi posao koji je dobio. Već nakon njihovog prvog sudbonosnog susreta, bilo je jasno da će se između njih dvoje razviti neke snažnije emocije, ali je njihova ljubav u tom periodu bila zabranjena.
Sofija navodi da su njeni roditelji bili nezadovoljni njenim izborom i kazala je: “Moji roditelji su bili protiv naše veze, a moram dodati da isto tako ni Mustafini nisu bili oduševljeni sa informacijama koje smo im saopštili. Međutim, obje naše porodice su dobile priliku vidjeti da je naša ljubav iskrena i da nema grenice, te su upravo zbog toga i morali prihvatiti naše planove. ” – izjavila je Sofija svojevremeno.
Navodi da je njihov odnos započeo sa prijateljstvom, koje je za svega nekoliko dana preraslo u nešto više i potom su stupili u romansu. Nije im trebalo dugo vremena da upoznaju jedno drugo i kako kaže, imali su mnogo zajedničkih tema iako su dolazili iz različitih zemalja i tada je vladao neprijateljski stav komšija jednih prema drugima. “Nismo se odvajali jedno od drugog, ni na zabavu čak nije išao bez mene, a kamoli gdje dalje. Prvi automobil smo kupili za vrijeme 60ih godina i tada smo stalno putovali sa našom djecom.” – kazala je Sofija za “Radio Slobodnu Evropu”.
Uprkos brojnim kritikama i osudama njihovih prijatelja i ljudi iz okruženja, Sofija i Mustafa jednostavno nisu mogli zamisliti život jedno bez drugog, a naročito kada su dobili prve nasljednike. Prošli su kroz mnoga burna dešavanja ali su bili uvjereni da je njihov odnos dovoljno jak da izdrži brojna iskušenja koja im je život servirao, a to se naposlijetku pokazalo kao istina.
