Unutar ovog teksta prepričavaju se priče brojnih uglednih pojedinaca iz različitih područja, ističući njihovo povlačenje iz javne sfere i pronalazak mira u samostanskim sredinama, daleko od kaotičnog tempa svakodnevice.
Godine 1996. Rastko Lupulović, poznat po glumačkim uspjesima, pronašao je utjehu u kršćanstvu i prigrlio monaški život. Naglasio je da vjera i očuvanje tradicije služe kao protuotrov za plitkost i nelagodu koju ovjekovječuje rock glazba. S druge strane, Heart Gile Gojković, glavni vokal “Električnog orgazma”, opredelio se za budizam i krenuo na duhovno putovanje kao monah u budističkom hramu koji se nalazi u Mjanmaru. Budizam mu je dao racionalno rješenje i on čvrsto vjeruje da nudi put ka ublažavanju patnje.
I Edita Majić, poznata hrvatska glumica, pronašla je utjehu unutar zidina samostana. Javnost je ostala zatečena viješću o njezinoj odluci da vodi redovnički život, a njezina je majka kasnije otkrila da je Edita krenula na put pustinje kako bi živjela kao pustinjak. Slično tome, Aleksandar Knežević, koji je poznat kao jedan od kreatora dokumentarnog filma “Vidimo se u osmrtnici”, doživio je duhovno buđenje tijekom jednomjesečnog istraživanja raznih samostana, što ga je naposljetku dovelo do toga da prigrli život unutar njihovih svetih okvira.
Bivša supruga srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, Veselinka Zastavniković, napravila je izvanredan izbor da prihvati monaški život. Uzevši ime Irina, potpuno se posvetila služenju Bogu. Slično je i monah Arsenije Jovanović vodio nekonvencionalan život. Prije redovničkog poziva radio je kao stomatolog i uživao u društvu renomiranih glazbenika. Međutim, naposljetku se odrekao svjetovnih težnji i krenuo na sedmogodišnje putovanje, posjećujući usput razne samostane.
Napustivši slavu i popularnost, te su osobe otkrile dubok osjećaj mira i svrhe unutar carstva duhovnosti. Njihovi narativi predstavljaju primjer raznolikih putovanja prema osobnom ispunjenju, dok su se suočavali s preprekama i borili s unutarnjim sukobima.
